Njegov govornički angažman uživa veliku popularnost među muslimanskom zajednicom na Balkanu jer apelira na jednostavniji izbor riječi i približavanje teških islamskih tema kako bi ih razumjela šira publika.
Aktivan je u humanitarnim inicijativama i radu s mladima.
Ponajviše zbog mladih, aktivan je na društvenim mrežama gdje svakodnevno daje savjete i odgovara na pitanja što je u islamu zabranjeno, a što dozvoljeno.
Ovaj put je u inbox dobio pitanje: “Smije li žena izaći iz kuće našminkana?”
Žene ne smiju izlaziti iz kuće našminkane. Pretpostavlja se da je šminka dodatni ukras na tijelu, a vjernicama je naređeno da pokriju ukrase kada izlaze iz svojih domova“, kazao je Elvedin Pezić.
Odredba velikih učenjaka ovog doba bila je da ženi nije dozvoljeno da nosi uske hlače u kući ili tajice koje detaljno opisuju njeno tijelo ispred drugih žena ili muškaraca koji su njeni mahremi, a šta je onda sa ženama koje tako izlaze !?”- kazao je Elvedin Pezić.
Ljubavna priča između Merime i Dušana vrlo je emotivna i inspirativna puna izazova i otpora, ali ljubavi koja je uspjela pobijediti sve. Njih dvoje upoznali su se u listopadu 1992. kada je rat u Bosni eskalirao i vrijeme kada su narodi bili na vrhuncu međusobnih sukoba. Ova nemoguća ljubav Merime Buzimkić, mlade Muslimanke iz Bosne, i Dušana Pavlovića, Srbina iz Beograda, postala je svojevrsna poruka nade za vrijeme podjela.
Sudbonosni susret usred rata
Merima je ratne 1992. godine napustila Knin i došla u Beograd, gdje se sklonila kod tete u Batajnici. Tu u Batajnici sudbina joj je dovela Dušana. Taj susret im je zauvijek promijenio živote. Prvi su se put susreli 22. listopada, u vrijeme jednog od najmračnijih razdoblja situacije na Balkanu, kada su nacionalne i vjerske razlike ljudima predstavljale prepreke na svakom koraku u životu.
Kako je rat nastavio bujati vani, iznenađujuće brzo, ljubav je počela cvjetati između njih dvoje. Nisu dopustili da ih okolnosti nadvladaju u strahu i nesigurnosti. Točno mjesec dana kasnije, Dušan je pozvao Merimu da dođe na njegovu zabavu, što je zapravo bio razlog njihovog zbližavanja.
U to vrijeme Merima nije imala vijesti od svoje obitelji u Bosni, a iako je to bio vrlo težak period, hrabro se odlučila udati za Dušana. Rad i ušteđevina prve godine braka bili su za organizaciju zabave što je u to burno vrijeme bila velika stvar. Njihova ljubav je preživjela sve prepreke, a ubrzo su dobili dvoje djece.
Obiteljske barijere i prevladavanje predrasuda
Njihova ljubav i brak doista su bili duboki, no prva reakcija njezine obitelji bila je suzdržana, posebice onog dijela njezina oca Osmana koji je ostao u Bosni. Odabirom Dušana Osman je bio nezadovoljan jer je pripadao pravoslavnoj vjeri.
