Nakon smrti svoje majke Umeje Abu Taha Zukorlić, Usame Zukorlić oglasio se na svom službenom Facebook profilu i podijelio iskrenu poruku punu emocija.
Rođena 18. siječnja 1970., moja majka, Umeja Abu Taha Zukorlić, potječe iz Deir Abu Masha’ala u Palestini, s ocem Adilom Abu Tahom i majkom Izoldom Blauth iz Novog Hamburga, Rio Grande Do Sul, Brazil.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća otac Adil i njegov brat donijeli su odluku da napuste svoju domovinu Palestinu i potraže utočište u Brazilu. Tamo je otac Adil našao posao kao imam i susreo se s Isolde, ženom njemačkog porijekla koja je porijeklom iz Hamburga. Njih dvoje su se zaljubili, vjenčali i zasnovali obitelj zajedno, dobivši četiri kćeri po imenu Džemila, Nasra, Fatma i Umeja. Međutim, njihov je brak na kraju došao kraju, zbog čega se otac Adil preselio u Amman, u Jordanu, vodeći svoje kćeri sa sobom.
Naknadno je uključio:
Umeja je odgojila nana Džemila, a školovanje je nastavila u Ammanu, gdje je uspješno završila osnovnu i srednju školu, te dvije godine šerijatskog islamskog fakulteta. U međuvremenu, sestra Nasra nastavila je školovanje u Libanonu, gdje se susrela sa svojim budućim suprugom Enverom Ujkanovićem iz sela Orlje, da bi s njim i sklopila brak.
Umeja i njezina sestra Fetma potražile su utočište u selu Orlje kod Tutina 1991. godine, dok su rasle napetosti između Iraka i Izraela oko teritorija Jordana. Upravo su tijekom boravka u Orlju imali priliku upoznati svoju pokojnu baku. U ovom selu su tri sestre našle supružnike, dok je najstarija sestra Džemila partnera našla u Ramali u Palestini.
Istaknuo je činjenicu da je njegova majka boravila na mjestu koje nije bilo u dometu javnosti.
Budući da su i njena baka i majka iste godine pohađale islamski koledž, ona je krenula njihovim stopama i nastavila studij na Sveučilištu Emir Abdulkadir u Konstantinu, u Alžiru. Na tom je sveučilištu ne samo završila svoje školovanje nego je i mene rodila. Godine 1993., u jeku balkanskog rata i NATO bombardiranja Novog Pazara, naša obitelj je donijela odluku da se preseli u Sandžak.
Nakon mog rođenja rodila je još troje djece: Sejdu, Nejmu i Majdu. Vodeći život predane domaćice, radije se držala podalje od očiju javnosti. Kroz svoju ulogu koordinatora bošnjačkog DNK projekta, uspio sam locirati svoju nanu Izoldu u ljeto 2021. godine, spojivši je s mojom majkom nakon 50 godina razdvojenosti. Iste godine moja baka se preselila u Istanbul, potaknuta dugom bolešću. Iza sebe je ostavila četvero djece, sedmero unučadi, te svekra i svekrvu.
