Danas, razgovarajmo malo o karijeri koju gotovo nitko ne želi nastaviti, a koja je jako dobro plaćena. Danas govorimo o profesiji u Srbiji od koje beže apsolutno svi, a ni ne znaju da poslodavci daju jako visoke plate svima koji pristanu da rade za njih.
– Plata 160.000 dinara, dve smene, svaki drugi vikend slobodan, jedan do dva besplatna obroka u zavisnosti od dogovora. Burek-majstori, javite se – Ovaj oglas je upućen vlasniku pekare u Pančevu, koji više od dva meseca ne može da nađe radnike, a posebno burek-majstore. Složit ćete se da, iako su uvjeti za posao bili odlični, samo se jedan kandidat javio šefu Paji u roku od dva mjeseca od oglasa. Nažalost, nakon 7 dana odustao je od potencijalnog posla jer mu “uvjeti nisu odgovarali”.
Zašto je teže naći pekara nego pronaći iglu u plastu sijena, čak i ako je plaća veća od tisuću eura? Sudeći po dnevnim oglasima, vodoinstalateri, moleri, keramičari, automehaničari, stolari i pekari samo su neka od zanimanja u Srbiji za kojima postoji velika potražnja, ali za koje poslodavci teško pronalaze radnike. Iskustvo je to Pavla Sremčevića, poduzetnika iz Pančeva, poznatijeg kao Paja, koji već gotovo dvadeset godina drži pekaru. Prije više od dva mjeseca raspisao je oglas tražeći majstore bureka – koji je bezuspješno lijepio na vrata restorana, gradske zastave i autobusna stajališta. Nitko se nije javio na oglas. Zato se objavljuje i na društvenim mrežama. Javio se samo jedan kandidat, no i on je odustao jer, kako je za Nova.rs rekao vlasnik pekare, zainteresirani mladi i dalje nisu bili zadovoljni uvjetima.
– Što da vam kažem, osim da sam bio šokiran, ali stvarno šokiran. Nije mi palo na pamet da nitko neće raditi za novac. Pa da mi je netko dao toliki novac prije deset, dvadeset godina, ne bih ni pekaru otvarao, radio bih za drugoga. vjerovati. Jer teško je biti poduzetnik, a radnik s takvom plaćom… ionako će biti nagrađen – istaknula je sugovornica. On je dodao da se prosečna plata mlađeg pekara kreće od 80.000 do 90.000 dinara. Međutim, proizvođači slatkiša dobivaju više iskustvom. – Zapravo, današnji mladi ljudi ne žele raditi za male novce, čak i ako novac nije mali. Što se tiče pozicije koju tražim, to je za nekoga s iskustvom. A može biti i vrlo mlad, jer pekar se postaje sa 17-18 godina.
Budete li se stalno usavršavali, učili i radili, već s 25 godina možete postati burek majstor i zaraditi plaću veću od tisuću eura. Kandidati koji su se javili na oglas imali su radno iskustvo, ali nisu voljeli rad u dvije smjene. Ne znam što će, i drugi rade u tri smjene – naglasio je gazda Paja. Gazda Paja nije jedini pekar koji muku muči s pronalaženjem radnika. Prisjetimo se Dragana Pajića iz Stepojevca koji je nekoliko mjeseci tražio slastičara. Iako je nudio plaću od 1000 eura plus bonuse, nažalost na oglas su se javili samo neozbiljni i neiskusni kandidati, a ne pravi kandidati. – U Beogradu je lakše pronaći pekare jer se ti ljudi kreću po gradu i rade razne poslove. Ti ljudi su u pekari i mogu raditi što hoćete jer imaju znanje.
Kod mene radi momak iz Vranja. Pa zašto je došao čak s juga? Jer tamo je plaća pekara 50.000 dinara, a kod nas je osnovna plaća 1.000 eura. Jako sam zadovoljna s njim i kod mene je već godinu i pol dana. Ima besplatan smještaj i nema račune za režije. Ne mora ništa platiti. Rekao je da je u to vrijeme primao plaću. Miloš Turinski iz Infostuda objašnjava da novosadske pekare daju najveće plate majstorima ovog zanata – do 200.000 dinara, uz uslov da se uz prijavu priloži snimak rada. – Iako su plaće visoke, obrtnike je teško pronaći.
Ljudi odlaze u inozemstvo i iako su plaće profesionalne razine ovdje veće nego u zapadnim zemljama, mladi ljudi ne žele učiti zanat jer je potrebno puno truda i vremena da se od početnika napravi vrhunski talent. Razina državne službe. Istaknuo je kako je potrebno tri do pet godina da čovjek postane visoki državni službenik. Zoran Pralica, predstavnik Saveza pekara Srbije, potvrdio je da pekara doista nema i upozorio da postoji više razloga za nedostatak takvih radnika u našoj zemlji. – Plata pekara je od 80.000 do 180.000 dinara. Imamo problem s malim brojem radnika, pogotovo ljeti, jer mnogi od njih odlaze u Crnu Goru ili Hrvatsku jer su tamo bolje plaće.
Značajne poteškoće stvara i mali broj djece koja pohađaju stručne pekarske škole. Neke škole polako su počele zatvarati odjele koji se bave ovom djelatnošću ili spajati pekare i mesare u jedan razred. Mnoge škole nemaju opremu potrebnu učenicima za vježbanje, a mi kao udruga zapravo sponzoriramo i doniramo opremu školama kako bi imale iz čega učiti – objašnjava Pralika.
