Emir Hadžihafizbegović je u znak podrške stao iza srpske novinarke Snežane Čongradin koja je kritizirala Aleksandra Vučića. Prema njezinim riječima, Vučićevo usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici je pokušaj da se srpski narod označi kao “genocidni narod”. Kompletan odgovor Hadžihafizbegovića, objavljen na Danas.rs, prenosimo u nastavku.
Unatoč pretrpanom rasporedu snimanja i što sam daleko od Sarajeva, namjerno sam se odlučio suzdržati od javnog oglašavanja gotovo godinu dana. No, naišavši na tekst u listu Danas pod naslovom “Bošnjaci su naša braća” (kako pišu bosanski portali) novinarke Snežane Čongradin, bilo mi je nemoguće ostati ravnodušan, unatoč sve većoj svijesti o nesretnom i nesmiješnom Monty Pythonu. -ističan prikaz Balkana koji već 35 godina opstaje kako na malim ekranima tako i u našim životima.
Moram reći da misli, stajališta, ideje i završne napomene ovog izvanrednog novinara u spomenutom tekstu nevjerojatno podsjećaju na glasovitog američkog pisca Williama Faulknera koji je u svom govoru u Švedskoj akademiji prilikom primanja Nobelove nagrade: zaključio snažnom izjavom: “Odbijam prihvatiti kraj čovječanstva.
33 godine kasnije, Gabriel Garcia Marquez, koji je također dobio Nobelovu nagradu za književnost 1982., izrekao je istu rečenicu s istog mjesta, popraćenu umjetnom didaskalijom, budući da se referirao na Faulknera.
Razmišljajući o nesretnoj pobjedi đavola nad anđelima, zamjeni tame za svjetlo i pobjedi zla nad dobrom, čovjek ne može a da ne osjeti obeshrabrenost zbog nestajanja zdravog razuma pod teretom “zakržljale zločinačke psihologije”. Međutim, usred ove turobne stvarnosti, pojavljuje se svjetionik nade u obliku ove izvanredne publikacije, nalik omiljenom liku iz bajke Snjeguljici. Zahvalnost upućujemo predanim pojedincima koji neumorno pridonose uspjehu ovih novina. Od srca se zahvaljujemo svim cijenjenim Danasovčanima, a posebno Snežani.
Kao vaša braća Bošnjaci, nikada nismo i nećemo izgovoriti ovako makabričnu i svetogrdnu frazu o jednom narodu koji ima genocidne tendencije. Majke Srebrenice, Alija Izetbegović, njegov sin Bakir i svaki pripadnik Armije BiH, uključujući i našu herojsku braću Srbe, nikada nisu izgovorili te riječi, niti će bilo koji nesrpski stanovnik Bosne i Hercegovine. Apsolutno, nedvosmisleno i zauvijek ne. Mi dobro znamo koji su pravi počinitelji genocida i razumijemo da on nema nikakve veze s narodom.
Aleksandar Vučić, zajedno s dugim popisom značajnih srpskih pojedinaca, uključujući Novaka Đokovića, Mihajla Pupina i Svetozara Markovića, uvelike su pridonijeli ponosnoj srpskoj naciji. Njihova su postignuća oblikovala povijest zemlje i donijela čast njezinom narodu.
Odgovornost snosi Srpska pravoslavna crkva, pojedinci poput Dačića, Brnabić, Šešelja, Bokana, Marić Milomira, Vulina, Vučićevića, Kusturice i Pinka, kao i tabloidi u Srbiji. Dodatno, na ovom popisu sudjeluju Mile Dodik i četnici Mandić i Knežević iz Crne Gore. Međutim, teško je pronaći bilo kojeg Bošnjaka koji je javno tvrdio da su Srbi genocidan narod. Ako takva osoba postoji, bio bih prisiljen upustiti se u drastičan čin samospaljivanja.
Vlast i mediji, koji predstavljaju privilegirani segment srbijanskog društva, cijeli dan iznova tvrde kako Srbi posjeduju sklonost genocidu. Kako su se vremena promijenila i kako se moral pokvario. Postavlja se pitanje: tko je zapravo ponižen u ovoj situaciji? A jeste li se ikada zapitali što ih motivira na takve tvrdnje?
Njihov pristup je jednostavan i praktičan, prikladno nazvan “samoodržanje pod svaku cijenu”. Prepoznajući skori kraj, traže kaos, novi sukob, prolijevanje krvi, zvukove granata i žalosne vapaje majki iz svih društvenih slojeva.
Uništenje gradova i pustošenje ljudskih duša potiče njihova želja za mržnjom i strahom. Neutaživa je njihova žudnja za maglom koja se diže iz krvi srpskih, bošnjačkih i drugih momaka, mrljajući tijela palih boraca.
U izmaglici krvoprolića i žrtava, prilika za bijeg iz domovine postaje sve dostižnija, jer avioni iz Laktaša i Surčina sve lakše polijeću, jedni za Moskvu, a drugi za Bahrein i Emirate.
Usred nejasne izmaglice nasilja, ogromne svote eura opljačkane od vlastite generacije ostaju skrivene, dok oni marljivo ulijevaju uvjerenje mlađima da su dio nacije umrljane genocidom.
Nitko drugi, osim ovih nemoralnih pojedinaca, nikada se nije usudio izgovoriti takve svetogrdne riječi, bilo u Bosni, Hrvatskoj, Kosovu, Europi ili bilo gdje drugdje u svijetu. Jedini koji je tako tvrdio bio je Vladimir Putin, na početku sukoba u Ukrajini, kada je izjavio da se u Srebrenici dogodio genocid. Ova se izjava može lako locirati, jer je izrečena u kontekstu nadolazećeg kaosa i rata između Rusije i Ukrajine. Važno je napomenuti da ruski predsjednik nije govorio o nedužnim ljudima, već o krivcima.
Stoga je moj zaključak usmjeren prema našim hrabrim suborcima u Danasovu, kao i našoj cijenjenoj sestri Snežani. Pitanje koje mi je postavila određena publikacija odnosilo se na moje viđenje najznačajnije kreacije koja postoji. Bez oklijevanja, samouvjereno sam izjavio: “Ogledalo.
Na upit novinara o razlogu, odgovorio sam mu objasnivši da nema većeg cilja ili osjećaja ispunjenja u ljudskom iskustvu od trenutka prije jutarnje rutine dentalne higijene, kada stojite pred ogledalom u kupaonici i samouvjereno izgovarate riječi: “Jesi li spreman, gospodaru?
Draga Snežana, sestro moja, razumijem da se ti i tvoje kolege iz Danasa trenutno suočavate s teškim iskušenjima, nemilosrdnim napadima i ogromnim pritiscima. Međutim, u onim trenucima kada vam bude teško, želim da se sjetite prisutnosti ogledala u svojoj kupaonici. U granicama tog zrcala krije se moć triju očaravajućih riječi: “Ideš li, majstore?”.
