Osnovni sud proglasio je Halida Muslimovića krivim za krivično djelo nanošenje tjelesnih povreda, a pjevač se sada prvi put oglasio za javnost od kada je proglašen krivim.
Priča o Halidu Muslimoviću, poznatom pjevaču narodne muzike, posljednjih godina često je bila u centru pažnje javnosti, ali ne zbog njegovog muzičkog stvaralaštva, već zbog kontroverznog pravnog slučaja koji je uzdrmao regionalne medije. Nakon višegodišnjeg procesa, Osnovni sud je donio presudu kojom je Muslimović proglašen krivim za nanošenje tjelesnih povreda Sonji Bašić, njegovoj bivšoj ljubavnici. Ova odluka izazvala je burne reakcije u javnosti, naročito nakon što se pjevač prvi put oglasio i iznio svoje viđenje događaja.
U narednim redovima slijedi detaljno prepričavanje cijelog slučaja, sa svim ključnim izjavama, stavovima i okolnostima koje su pratile ovaj događaj, uz pokušaj da se prikaže šira slika odnosa između aktera i samog toka sudskog procesa.
Na početku cijelog slučaja nalazi se tvrdnja da je Halid Muslimović fizički napao Sonju Bašić, ženu s kojom je, prema njenim riječima, bio u emotivnoj vezi. Prema navodima iz sudskih dokumenata, incident se desio nakon niza svađa i finansijskih nesuglasica. Sud je, nakon saslušanja obje strane i razmatranja dokaza, donio odluku da je pjevač kriv za nanošenje tjelesnih povreda i da je dužan Sonji Bašić isplatiti značajnu novčanu odštetu.
U presudi se navodi da Muslimović mora da isplati 68.553 eura, što uključuje glavnicu, zakonske zatezne kamate i troškove parničnog postupka. Konkretno, u obrazloženju stoji da je dužan da isplati 117.174 konvertibilne marke (oko 59.912 eura) sa kamatama od aprila 2019. godine, te dodatnih 16.900 KM (8.641 eura) na ime troškova suda, i to u roku od trideset dana.
Ova presuda, iako jasna u formalnom smislu, otvorila je brojne dileme i medijske polemike. Sam Halid Muslimović, čim je presuda postala javna, dao je svoju verziju priče u razgovoru za televiziju Hype TV. Njegov ton bio je odlučan, pa čak i revoltiran. Istakao je da smatra čitavu situaciju “namještaljkom” i da presuda, kako on tvrdi, zapravo ide njemu u korist.
Prema njegovim riječima:
“To su laži, ne znam šta da vam kažem. Sud je presudio meni u pozitivi i to je gotovo.”
Dalje je dodao kako vjeruje da se radi o zlim namjerama koje su postojale još od početka sukoba. Naglasio je da, po njegovom shvatanju, postoje i drugi dokumenti koji potvrđuju da je slučaj bio manipulisan. Rekao je:
“Postoji sudska presuda, gdje kaže da je to sve namješteno i pripremljeno. Sud je kazao svoje. A to šta sada ko priča, to su neke zle namjere, kao što su bile i na početku. Još jednom vam ponavljam, sud je rekao svoje, ja sam tu oslobođen 300 posto. To je sve namještaljka.”
Ove izjave izazvale su dodatnu zabunu u javnosti, jer su u direktnoj suprotnosti sa objavljenom sudskom presudom koja jasno navodi njegovu krivicu. Muslimović je, dakle, negirao svaku odgovornost, dok su mediji i javnost pokušavali da razjasne na šta se tačno poziva kada tvrdi da je “oslobođen”.
S druge strane, Sonja Bašić je iznijela svoju verziju događaja, tvrdeći da je sve počelo mnogo ranije, u trenutku kada je došla u Bosnu i pokušala da se suoči s Halidom zbog novca koji mu je, prema njenim riječima, pozajmila. Njena priča ima i emocionalnu i finansijsku dimenziju.
Ona je navela da je pjevača pozvala da dođe u njen stan u Banjoj Luci, vjerujući da će razgovarati o povratu pozajmice. Međutim, umjesto mirnog razgovora, uslijedila je žučna rasprava. Sonja tvrdi da ju je Halid tada vrijeđao i psovao, nakon čega je napustio stan, uz poruku:
“Vidimo se u četvrtak u Kozarcu.”
Upravo u Kozarcu, prema njenim riječima, odigrao se incident koji je kasnije postao predmet tužbe. Sonja je prisustvovala jednom od Halidovih nastupa i primijetila da je bio izuzetno uznemiren. Kaže da je pjevač djelovao “kao da mu je nešto crno pred očima”, te da je imala osjećaj da se veče neće završiti dobro.
U njenoj ispovijesti postoje i detalji koji opisuju atmosferu te noći: njegov gitarista je, navodno, posjeo jednog od Halidovih prijatelja za njen sto, a taj muškarac je pokušavao da flertuje s njom. Sonja je primijetila da je Muslimović sa bine posmatrao cijelu situaciju i da je djelovao izuzetno ljubomorno. Prema njenim riječima, u jednom trenutku je čak vidjela da mu “pjena ide na usta od bijesa”.
Ova scena, kako tvrdi Bašićeva, prethodila je fizičkom napadu koji je uslijedio. Iako su detalji samog incidenta u presudi opisani suzdržano, sud je, na osnovu dokaza i svjedočenja, zaključio da su njen iskaz i medicinska dokumentacija bili vjerodostojni.
Analiza sukoba i javne percepcije
Slučaj Muslimović–Bašić izazvao je burne reakcije javnosti, prije svega zbog kontradiktornih izjava obje strane. Sa jedne strane nalazi se poznati pjevač koji tvrdi da je žrtva podmetanja, dok s druge stoji žena koja tvrdi da je žrtva fizičkog nasilja. Mediji su dodatno pojačali interesovanje javnosti, prateći svaki novi komentar i svako pravno pomjeranje u slučaju.
Ono što posebno komplikuje situaciju jeste činjenica da Muslimović u više navrata insistira na tome da je “sud rekao svoje”, iako objavljena presuda govori suprotno. Time se stvara svojevrsna zbrka između pravne istine i ličnog doživljaja istine, što nije rijetkost u slučajevima visokoprofilnih javnih ličnosti.
U medijskom smislu, ovaj slučaj je postao primjer kako se privatni sukobi poznatih osoba pretvaraju u javne drame koje nadmašuju granice običnog sudskog spora. Javnost se podijelila: jedni su stali na stranu Sonje Bašić, videći u njenoj priči borbu za pravdu i dostojanstvo, dok su drugi smatrali da se radi o pokušaju narušavanja reputacije uspješnog pjevača.
Vrijedi istaći i nekoliko ključnih aspekata koji su obilježili ovaj proces:
- Pravni aspekt – Sudska odluka je donesena na osnovu dokaza i medicinske dokumentacije, čime je potvrđena krivica za fizički napad.
- Medijski aspekt – Svaki Halidov komentar ili Sonjina izjava postajali su predmet rasprave na društvenim mrežama i portalima, često uz brojne dezinformacije.
- Lični aspekt – Obje strane su u javnosti prikazane kroz prizmu svojih emocija: Halid kao čovjek koji tvrdi da je “nepravedno osuđen”, a Sonja kao žena koja traži zadovoljštinu nakon što je, kako kaže, doživjela nasilje.
Slučaj je, osim pravne dimenzije, otvorio i društveno pitanje o tome koliko javne ličnosti smiju koristiti medije za ličnu odbranu i da li se time narušava autoritet sudskih institucija.
Kada se sagleda cijela priča, jasno je da je slučaj Halida Muslimovića i Sonje Bašić mnogo više od običnog spora između dvoje bivših partnera. On je postao simbol sudara između privatnog i javnog života, između prava na ličnu istinu i obaveze poštovanja sudske odluke.
Bez obzira na to što Halid Muslimović i dalje tvrdi da je riječ o “namještaljci”, pravosnažna presuda ga svrstava među krive, što u pravnom smislu nosi svoje posljedice. Njegovo negiranje može se posmatrati kao pokušaj očuvanja javnog ugleda i profesionalne karijere, ali se istovremeno otvara pitanje granice između javne samoodbrane i osporavanja sudskih odluka.
S druge strane, Sonja Bašić, iako je presudom dobila satisfakciju, i dalje je izložena javnom preispitivanju, što pokazuje koliko je teško žrtvama nasilja da dokažu istinu u društvu koje često sumnja u njihove motive.
Na kraju, ovaj slučaj nas podsjeća da, iako zakon donosi konačne odluke, javnost često donosi svoje, a te presude nerijetko imaju dalekosežnije posljedice po reputaciju, karijeru i privatni život. U svijetu gdje se granica između stvarnosti i medijske slike sve više briše, priče poput ove postaju ogledalo društva u kojem živimo – društva koje još uvijek uči kako da razdvoji pravdu od senzacionalizma.
