82. dodjela Zlatnih globusa zabilježila je jednu stvar; Hollywood je ponovno izostavio Boga u svojim govorima, a njegovo ime koristio uzalud. Bilo je tu i tamo niz zahvala za ovo i ono, ali ni riječi o Bogu.
Rugati se Bogu nikada nije dobro, a povijest kaže da to obično dolazi s posljedicama. Takav čin ukazuje na nepoštivanje Stvoritelja i potkopava moralne vrijednosti na kojima je društvo izgrađeno.
Nakon manje od 48 sati od dodjele nagrada, na Hollywood Hillsu su izbili veliki požari. Snimka je bila dramatična, pokazujući približavanje vatrene fronte prema ikonama filmske industrije kao što je Dolby Theatre, gdje se održavaju dodjele Oscara.
Više od 130.000 ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, a vatrogasci su priznali da ne mogu kontrolirati požar. Ovo su događaji koji pomažu da se pitanje ranjivosti čovječanstva na prirodne sile koje su izvan naše kontrole stave pred svačije misli.
Kušnja?
Mnogi su se zapitali je li ova serija požara Božji sud Hollywoodu. U Bibliji se spominje kako Bog može uskratiti kišu kao upozorenje. Kiša, koja bi mogla ugasiti požare, je izostala. Mnogi kršćani ovo tumače kao duhovnu poruku. Ruganje Bogu nije samo trivijalan čin. Ima duboke duhovne posljedice. Utječe na pojedince i zajednice.
Požari u Hollywoodu i rasprave o religiji podsjećaju nas na to koliko ljudski život može biti krhak i koliko mu je očajnički potrebno duhovno vodstvo. Ovo nije samo fizička katastrofa, već i ona koja nas poziva da razmotrimo moralne vrijednosti i odnos pojedinca prema Bogu. Ruganje Stvoritelju je u biti odvraćanje od istine, ostavljajući čovjeka lišenog duhovne sile.
Sva ljudska bića su grešnici; međutim, nakon istinskog pokajanja i povjerenja u Isusa Krista, čovjek može postići oproštenje i spasenje. To znači da nam Bog daje priliku da se promijenimo, ali nas i upozorava raznim znakovima, ukazujući na svoju prisutnost i suverenitet. Ova vrsta milosti dostupna je svakome tko svoju vjeru istinski okrene Bogu spasitelju.
Ljudski mozak jedan je od najsloženijih i najintrigantnijih tjelesnih organa. Unatoč tome što predstavlja samo oko 2% ukupne tjelesne mase, mozak troši čak 20% energije koju tijelo stvara. Sve naše misli, osjećaje, sjećanja i pokrete koordinira ovaj nevjerojatni organ. Doista, mozak radi poput nevjerojatno složenog računala: neprestano obrađuje informacije, odašilje nekoliko signala tijelu, uči iz iskustva i mijenja ponašanje na temelju stalno promjenjivog okruženja.
Jedan od najfascinantnijih aspekata ljudskog mozga je da se uvijek može mijenjati i prilagođavati novim vezama. Sve dok koristite svoj mozak, možete učiti i razvijati nove vještine. Stoga nikad nije kasno za učenje, jer imanentna sposobnost mozga za stalnu reorganizaciju i prilagodbu znači da je uvijek spreman za učenje nečeg novog. Na primjer, “Djeca uče puno brže od odraslih jer struktura njihovog mozga omogućuje brži razvoj stvarajući nove neuronske veze.” To ne znači da odrasli ne mogu učiti ili razviti nove sposobnosti; to znači da je ljudski mozak daleko prilagodljiviji u ranijoj dobi.
