Kraj prošle godine, noć sa 30. na 31. decembar je bio jedan od najgorih za porodicu Periš iz Splita koja je tada saznala da je njihov sin i brat Matej Periš nestao u Beogradu iz nepoznatih razloga. Matej je tada bio u Beogradu sa svojih 6 prijatelja i spremao se za doček Nove godine, a tu večer su svi zajedno bili u klubu Gotik iz kojeg je Matej istrčao, te nakon toga iz nepoznatih razloga trčao ulicama Beograda. Nakon toga je sišao prema rijeci Savi i tu mu se izgubio svaki trag, a pretpostavlja se da je iz nekog razloga ušao u rijeku i počeo da pliva. Niko ga više nije vidio nakon toga, mada je signal njegovoga mobitela bio uhvaćen i pola sata kasnije kod Velikog ratnog ostrva. Policija je već dan kasnije nakon nestanka krenula u potragu koja je trajala skoro 5 mjeseci
Na veliku žalost, njegovo tijelo je 18. maja pronađeno u rijeci Dunav, kod Ade Huja,a naliza DNk je pokazala da se tu radi o nestalom mladiću Mateju. Mnogo ljudi se tokom potrage i nakon svega oglašavalo u medijima i na društvenim mrežama povodom ovoga slučaja, a bilo je tu i detektiva, alasa, ronioca, pa do stručnjaka za rijeke kao što je skiper Danko Pjevljčić koji je za srpske medije rekao ovo: ”Dužina boravka u hladnoj vodi zavisi od fizičke spremnosti čovjeka i od toga koliko je navikao da svoje tijelo izlaže ekstremnim uslovima.”
Dalje je rekao i ove stvari: ” Tako ljudi koji se tuširaju hladnom vodom, mnogo lakše podnose takve uslove, a Matej je navikao na Jadransko more i jako tople uslove. Tu se ishod ne razlikuje – kraj im je potpuno isti, razlikuje se samo dužina boravka, oni mogu duže da izdrže u vodi prije nego što tijelo počne da se bori protiv toga. Bez adekvatne opreme – svako je u vodi te temperature osuđen na smrt.”, rekao je on.
