U vrijeme velikih poteškoća, brojni su se pjevači suočili s ogromnim izazovima, a neki su platili najveću cijenu. Posebno se to odnosi na prethodnu generaciju glazbenika koji su djelovali u opasnim devedesetima, posebice u Srbiji.
Od javnosti skrivena je burna povijest Relje Popovića, koji se u međuvremenu transformirao u vedrog i predanog obiteljskog čovjeka. Kada je imao samo 19 godina, pretrpio je opasnu ranu od vatrenog oružja u trbuh, što je natjeralo medicinske stručnjake da se hrabro bore za njegov opstanak. Otkrivajući bezosjećajnog krivca iza ovog tragičnog incidenta, otkriveno je da se radi o jednom članu zajednice koji se bori s alkoholizmom. Ovaj prešućeni segment Popovićeva života i dalje izmiče javnosti.
Dana 22. svibnja 2008. zatekla sam se kako sjedim u kafiću, u društvu jednog gospodina i dvije drage družice. Pokraj našeg stola stajao je pijani čovjek četrdesetih godina. Taj je pojedinac imao tendenciju veselo se rugati mojim prijateljima, često ih pozivajući da mu se pridruže za njegovim stolom. Nisam mogao odoljeti a da ne odgovorim na njegov prijedlog. Nastavio je s prepričavanjem određenog događaja i dao značajnu primjedbu:
U kolima hitne pomoći nalazili su se muškarac i žena. Obliven krvlju, nervozno sam ispitivao čovjeka: “Doktore, hoću li ozdraviti?” Na moje iznenađenje, odgovorio je distanciranim tonom: “Ja nisam liječnik.” Relja je kasnije izjavio da mu je u tim kritičnim trenucima trebao samo netko tko će ga uvjeriti da će na kraju sve biti u redu.
- Tijekom mog desetodnevnog boravka na odjelu intenzivne njege, predano medicinsko osoblje neumorno se brinulo o mojim potrebama zbog stanja šoka. Ozbiljnost moje ozljede vatrenog oružja zahtijevala je kirurški zahvat na mojim kritičnim organima. Neizmjernu zahvalnost dugujem profesoru Đukiću, čija je kirurška stručnost i nadzor nad mojim cjelokupnim liječenjem bila nimalo izuzetna. Čak i sada, borim se pronaći riječi kojima bih adekvatno izrazio svoju zahvalnost za njegovu nepokolebljivu predanost i bezbroj načina na koje mi je pružio nepokolebljivu podršku.
Tijekom nedavnog intervjua rekao je da je ovaj žalosni događaj imao značajan utjecaj na njegovu odluku da odustane od glume na FDU-u još 2008. Unatoč tome što je stigao do završne faze selekcijskog procesa, pojavila su se strahovanja u vezi s njegovom fizičkom sposobnošću za takav skok , što je u konačnici dovelo do njegovog odbijanja. Kasnije je nastavio pohađati privatne satove glume, ali sada žali što nije ustrajao u svojim glumačkim težnjama.
Relja Popović, koji je rođen 2. kolovoza 1989. u Beogradu, cijeli život živi u rodnom gradu uz obitelj. Upravo kroz glazbeni duo Elite Squads Relja je uz Vladu dosljedno nizao hitove koji su osvajali top liste i tako ga predstavili javnosti. Njihova je glazba u to doba pobrala golemo priznanje i opće obožavanje.
Nakon raspada benda, Relja je krenuo na solo putovanje, istražujući moderan i aktualan glazbeni žanr. Čak i sada osvaja slušatelje svojim izvanrednim solo pjesmama, skupljajući milijune pregleda.
Započevši svoju glumačku karijeru 2003. godine, odvažio se dalje od svojih uspješnih pjevačkih pothvata i dijelio srebrna platna s poznatim glumcima u domaćim filmovima. Na svom izuzetnom glazbenom putu surađivao je s cijenjenim pjevačima poput Nikolije, Devita, Cobija i drugih, što je rezultiralo impresivnom zbirkom snimljenih pjesama. Naime, njegove pjesme “Manija”, “Kraj je”, te dueti “Offline” i “Omađijala” s Devitom skupile su milijune pregleda. Dodatno, njegova suradnja s Rastom na “Genge”, Teodorom Popovski na “Haosu”, “Lomo” i raznim drugima privukla je značajnu pozornost.
Relja je posljednjih godina sve traženiji diljem Europe, osvojivši publiku ne samo u Beogradu na splavima Tag i Freestyler, nego i na brojnim drugim lokacijama diljem kontinenta.
Poznato je da je Zoja Begoli, poznata balerina i cijenjena ličnost Narodnog pozorišta u Beogradu, majka Relje Popovića, talentiranog pjevača i glumca. Nažalost, 2017. godine preminula je Zoja Begoli, koja je ostavila nezaboravan utjecaj u sferi plesa. Dok su podaci o pjevačičinom ocu uglavnom nedokučivi, važno je naglasiti da ga se sam Relja ne sjeća. To je i razumljivo, s obzirom da je Relja imao tek godinu i pol dana kada je njegov otac dočekao preranu smrt.
U prijelomnom trenutku, Relja je otvorio temu svoje loze i tvrdnji oko pravog identiteta njegova oca, posebno se fokusirajući na Faruka Begolija, posljednjeg supruga svoje majke.
U okviru televizijske serije Balkanskom ulicom, Relja se suočio i opovrgnuo lažnu tvrdnju da je Faruk Begoli njegov biološki otac, dajući do znanja da ta tvrdnja nije istinita. Relja je dao jednostavno objašnjenje, ističući nevjerojatnost da se preziva Popović ako mu se i majka i otac prezivaju Begoli. Uz to, žestoko je zanijekao bilo kakvu ideju o prikrivanju svog albanskog podrijetla, tvrdeći da nikada ne bi pokušao sakriti svoje pravo podrijetlo, bez obzira na to identificira li se kao Albanac ili potječe iz bilo koje druge sredine. Relja je istaknuo nepokolebljivu ljubav i poštovanje prema svim dobronamjernim narodima i pojedincima, zanemarujući one koji se negativno ponašaju. Nadalje, otkrio je da mu je otac Srđan Popović, bivši sportski novinar.
Odrastao u obitelji uronjen u svijet sportskog novinarstva, moj otac je značajan dio svog života posvetio svojoj cijenjenoj karijeri u renomiranim novinama “Večernje novosti”. Ono što ovoj priči daje intrigantan obrat jest da je moj ujak, slučajno majčin brat, također bio zaposlen u istoj publikaciji. U tom obiteljskom okruženju moja je nepokolebljiva ljubav prema Partizanu, renomiranom sportskom klubu, njegovana i prenesena od oca.
Poslednje veče njegovog života proveo je u prisustvu sportista Partizana, što je tradicija koju sam nastavio do danas. Utjecaj sporta i Partizana duboko je utjecao na njegov život, a ja sam se bavio novinarstvom, slijedeći vlastitu strast prema pisanju, nesvjesno usklađujući se s očevim interesima. Putovi su nam se nekako isprepleli, iako se nikad nismo istinski ukrstili.
U iskrenom trenutku, pjevač je ispričao da je najveća tuga koju nosi prerani odlazak njegovog oca i žalosna praznina sjećanja s njim.
Moja majka je na sprovodu ispričala razgovor koji smo vodili o nedaćama našeg prijatelja, koji je doživio gubitak oca sa 15 godina, i mene, koji sam ostao bez oca sa samo godinu i pol dana. Ostaje pitanje na koje je vrlo teško odgovoriti. Iako žudim zadržati uspomene na svog oca, itekako sam svjestan da će njegova odsutnost zauvijek ostaviti trajan trag. Popović je o tome duboko razmišljao, usmjeravajući pozornost na svoju majku i priznajući vitalnu ulogu koju je imala u oblikovanju života njegova i brata.
