Jedna od najpoznatijih pjevačica bivše Jugoslavije, velika hrvatska glazbena diva – Tereza Kesovija otvoreno je progovorila o svojim zdravstvenim problemima – suočavala se s velikim problemima sa sluhom i vidom. To je doista utjecalo ne samo na njezin osobni nego i na profesionalni život. Intervju s ovom velikom divom objavljen je u časopisu Gloria.
“Mnogi ljudi točno znaju kako svladavam prepreke koje život postavlja pred mene, a pogotovo sada svladavanje gubitka sluha koji je moj način života”, postavlja pitanje Tereza sugovorniku.
Prvu operaciju uha imao sam 2008. godine, prvo u Zagrebu, potom u Parizu. Od tada sam gluh bez toga. ‘Na primjer, nakon koncerta vidim publiku koja divljački plješće, ali ne čujem ništa. Tako da je ta šutnja isprva bila frustrirajuća, ali sam se pokušao nositi. Naučio sam čitati s usana dok sam govorio, neki smisao je izašao iz mene i to mi je pomoglo u komunikaciji, ali ništa ne može zamijeniti slušanje zvuka ljudskog glasa.’
Naime, Tereza je istaknula kako joj je nošenje slušnog aparata postalo dio svakodnevice. Toliko se navikla na to da danas to gotovo i ne primjećuje. “To je dio mog urođenog upornog i ustrajnog odbijanja skakanja kad me izazovu. Nema predaje!” – naglasila je pjevačica. Nikada nije pokušavala prikriti činjenicu da koristi slušni aparat, zbog čega nikada nije vidjela potrebu za njim.
Zašto bih to skrivao? Svi se u životu imamo s čime suočiti i to ne možemo promijeniti i bolje je živjeti s tim. Moj aparat mi ne pravi probleme, a drugi ljudi niti ne primjećuju da ga imam. Otvoreno sam govorila o svom problemu u dokumentarcu “To sam ja” iz 2019. – rekla je Kesovija, vjerujući da time pošteno pomaže i njoj i drugima koji se bore sa sličnim problemima.
Gubim vid, a to mi je možda bilo teže od problema sa sluhom. Redovito primam injekcije u privatnoj klinici kako bih što bolje iskoristio lošu situaciju. S velikom tugom priznajem da više ne mogu čitati kao prije – rekla je Tereza.
No, strast prema knjigama joj problemi nisu oduzeli – “To je najnoviji gadget koji povećava slova i njime mogu pisati i čitati poruke. No, čitanje knjiga je sasvim drugačija igra.
Knjigu moram nagnuti na određeni način, jer ekran nije toliko velik da bi čitanje bilo lako i manje naporno. Ipak, neću odustati jer knjige su bile i jesu moja strast, baš kao i pjevanje – dodala je.Tereza se prisjetila početaka svoje djece i vremena kada je u njezin život ušla strast prema knjigama.
