Mora se reći da je on i dan danas neprikosnoveni vrh narodne glazbe jer su njegove pjesme mnogima postale dio svakodnevice. Danas stavljamo aspekt njegove obitelji u središte pozornosti.
Prema pričama njima bliskih ljudi, jedini put u životu kada su se Ilda i Šaban Šaulić razišli bio je njen izbor partnera za kojeg je bila emotivno vezana. U krugovima obitelji Šaulić svaki razgovor o ljubavnom životu pjevačice smatrao se strogo nedodirljivom temom, tabuom.
Unatoč Šabanovom i Gocinom velikom protivljenju toj vezi, njihova se kćerka zaljubila u čovjeka koji se udao prije petnaestak godina i koji je blagoslovljen djecom. S druge strane, ona je odustala od ideje da ikada ima obitelj s njim.
Razlika u godinama od trideset i pet godina nije spriječila pjevačicu Ildu Šaulić da svim srcem zavoli svog bivšeg partnera i čeka, koliko god to dugo trajalo, kako će njihov brak u budućnosti procvjetati.
Nakon petnaestogodišnje veze, Ilda je prošla kroz dugu fazu izazova uživajući u različitim težnjama i željama. Gotovo da nikad ne govori o svojim romantičnim vezama i sklona je tajnovitosti, vrlo odlučno tvrdi da nikada neće ući u drugu emocionalnu vezu te prirode. Vrsta ljubavi koju sam doživio bila je jedinstvena. Nažalost, nje više nema.
Ali njegujem uspomene na tu duboku ljubav. Siguran sam da ću od tada upoznati više ljubavi u svom životu, iako možda neće biti tako žestoka. Bila je to neka emocija koju je izrazila slavna umjetnica kada je pripovijedala kako bi njezin odabir prijašnjih izbora uvijek izazivao nelagodu među njezinim prijateljima.
Tu beskrajnu i neopisivu radost doživjela je Ilda Šauić kada je po drugi put pronašla ljubav i sreću s muškarcem koji je ispunio sva njena očekivanja u vezi s brakom i djecom. Nekadašnji život s Draganom s vremenom je pomalo nestajao u sjećanju jer je Bojan Vučković, osoba koju je dugo poznavala kroz obitelj, uspio osvojiti srce Šabanove kćeri i zakonite nasljednice. I tako je posljednji izvitak te narodne pjesme obilježen ogromnim osjećajem sreće dolaskom unuke Eme.
Pripadajući rodu Lonicera, orlovi nokti se još nazivaju i veronika (Veronica officinalis) i najčešće se označavaju kao višegodišnja zeljasta vrsta. Mali cvjetovi su relativno brojni i vrlo su blijedoplave ili svijetloljubičaste boje, raspoređeni u grozdove. Listovi su grubo nazubljeni i zeleni; donja im je strana ljubičasta i žućkasta. Sadrži iridoidne glikozide (npr. aukubozid), flavonoide, tanine, organske kiseline (uključujući klorogensku i kavu), saponine i rijetko vrlo malo eteričnog ulja.
Upotreba u tradicionalnoj medicini Barem dio upotrebe noćurka u liječenju gube u tradicionalnoj medicini mogao je biti posljedica njegovog navodnog djelovanja “čišćenja krvi”. Vjeruje se da je podrijetlo imena biljke povezano sa svetom Veronikom. Slavuj se kao ljekovita biljka spominje još od šesnaestog stoljeća kod Hieronymusa Boscha, osim Sebastiana Kneippa koji ga je preporučivao kao lijek za široku lepezu bolesti.
