Godine 1987. Corinne Hofmann, mlada, uspješna i atraktivna žena iz Švicarske, uživala je u životu koji se činio gotovo besprijekornim. S vlastitim butikom i stabilnom ljubavnom vezom, ona i njezin dečko odlučili su na putovanje u Keniju krenuti samo kao turisti. Corinne nije ni znala da će se njezino cjelokupno postojanje potpuno promijeniti na nezamisliv način nakon što kroči u ovu afričku naciju. Bilo je to tijekom vožnje trajektom na putu za Mombasu u Keniji kada je Corinnein pogled pao na Masai ratnika, koji ju je zarobio svojom živopisnom crvenom kosom ispletenom u pletenice, bogatim ukrasima i prepoznatljivim pojasom oko međunožja.
Iako ima mnogo turista koji sa znatiželjom promatraju kenijske domorodce, Corinne se ističe kao netko tko se duboko zaljubio, za razliku od većine žena koje su samo kratkotrajno fascinirane.
Godinama kasnije, u svojoj knjizi “White Massai”, zorno je opisala ratnika kao neodoljivo zadivljujuću osobu.
Nakon ponovnog ujedinjenja s članovima plemena Masai koji su joj prije služili kao vodiči u Mombasi, protumačila je to kao značajan znak. U dobi od 27 godina Corinne je donijela hrabru odluku da proda svoj butik, prekine vezu s dečkom i ode iz Švicarske, poznate po brižljivoj urednosti. Kenija je postala njezino odredište vođena težnjom da pronađe suđenog ratnika, unatoč potpunom neznanju o tome što je čeka, prenosi Blic.
U svojoj knjizi ova žena izražava nesigurnost oko toga kako bi je on mogao doživljavati, ali se brzo uvjerava uvjerenjem da on dijeli iste osjećaje kao i ona.
U intervjuu je izrazila duboki osjećaj hitnosti da traži čovjeka, osjećajući se prisiljenom tražiti ga po cijeloj Keniji. Tri mjeseca neumorno ga je pokušavala locirati, sve umornija i malodušnija, strahujući da ga nikada neće pronaći. No, njezina se upornost isplatila, te je samim time što je bila u njegovoj prisutnosti doživjela ogromnu radost i zadovoljstvo.
U selu Lketinga, Maasai ratnik iz plemena Samburu, Corinne je otkrila malo vjerojatnu vezu. Unatoč prevladavajućoj mudrosti da su žene manje važne od stoke, prkosila je razumu i oprezu odabravši živjeti s njim i njegovom majkom, unatoč napornom trodnevnom putu od Mombase.
Unatoč zajedničkom jeziku i nezadovoljavajućem fizičkom odnosu, Corinnenisa je ostala odlučna ostati uz Lketingu. Živjela je u manyatti, tradicionalnoj kenijskoj kolibi izgrađenoj od štapova i kravlje balege, koja se nalazila na imanju njegove majke. Ova mračna, zadimljena i skučena nastamba pokazala bi se nepodnošljivom za većinu pojedinaca, ali Corinne je tamo živjela impresivno razdoblje od tri i pol godine. Njezina se prehrana sastojala od kozjeg mesa i čaja pomiješanog sa šećerom, mlijekom i krvlju.
Bez ikakvog razgovora o svojim osjećajima o cijelom iskušenju, Lketinga je šutio o tome, ostavljajući Corinne da se oslanja na svoje instinkte. Slijedeći svoju intuiciju, donijela je odluku udati se za ovog ratnika na uobičajenu ceremoniju, obukavši bijelu vjenčanicu. Pametnom prijevarom koju je orkestrirao njezin suprug, pleme je navedeno da povjeruje da je Corinne već bila podvrgnuta uobičajenom predbračnom obrezivanju kao dojenčadi, čime je bila pošteđena te prakse.
Ubrzo nakon toga počeli su izlaziti na površinu početni izazovi. Nabavila je kombi i pretvorila ga u mobilnu trgovinu koja je opsluživala potrebe cijelog sela za hranom. No, naporna putovanja u grad, česti mehanički kvarovi, krađe i korupcija ometali su njezino poslovanje i iscrpili račun u švicarskoj banci. Nadalje, bolesti poput malarije, hepatitisa i pothranjenosti uzele su danak Corinneinom zdravlju, pa je težila samo 48 kilograma unatoč visini od 180 centimetara. Kad je rodila kćer Napirai, živote im je spasio tek hitan zračni prijevoz u bolnicu.
Iako smo Lketing i ja bili u površnim intimnim odnosima, ona me naučila načinima zapadnjačkog vođenja ljubavi. Međutim, moja ogorčenost prema njoj rasla je kako je isticala svoju neovisnost, što me navelo da je optužim za nevjeru. Obuzet ljubomorom i pod utjecajem smirne, lokalne biljke poznate po svojim stimulativnim svojstvima, ja, Maasai ratnik, podlegao sam nasilju. Godine 1990. Korin je iskoristila izliku odmora u Švicarskoj da napusti Keniju s našom kćeri. Nisam ni slutio da se ona nikada neće vratiti, odlučivši se umjesto toga trajno nastaniti u Barsaloiju, mom selu. Tek nakon 15 godina, kada je snimljen film prema njezinu životu, konačno se vratila u Barsaloi, baš kao u knjizi pod naslovom “White Massai”.
Sa zadivljujućim rekordom prodaje od preko četiri milijuna primjeraka i prijevodima na 26 različitih jezika, knjiga je postala međunarodna senzacija. Osim toga, Corinne je napisala dva zadivljujuća nastavka pod naslovima “Povratak iz Afrike” i “Ponovni susret u Barsaloiju”.
Godine 2006. Corinne je izjavila da njezina svekrva ima značajno mjesto u njezinu životu, slično majčinskoj liku. Tijekom svog posjeta selu u kojem je nekoć živjela s Lketingom, promatrala je njegov uspješan način života, koji je uključivao dvije lokalne žene i kćer. Lketinga je ponosno pokazao svoje selo Corinne i njezinim drugovima.
Corinne se trudila artikulirati svoje osjećaje prema muškarcu kojeg je portretirala u svojoj knjizi. Osim što je impulzivna, neraspoložena, ludo ljubomorna, neodgovorna i sklona vrijeđanju, teško je prenijela osjećaj da je prisiljena potpuno preobraziti svoj život i put u Keniju ne znajući što je čeka. Corinne jednostavno kaže da je nakon prvog susreta s Lketingom doživjela duboki osjećaj bliskosti, kao da je konačno pronašla svoj pravi dom i otkrila duboku povezanost sa “svojom obitelji, svojim ljudima”.
