Kad ljudi dođu u duboku starost, često se suočavaju sa samoćom, što im je najneugodnije. Djeca odrastaju i idu svojim putevima, ponekad neviđeni ili ignorirani. Ispovijesti ljudi koji su prošli kroz slične situacije često privlače pažnju psihologa.
Društvenim mrežama prenijela se iskrena molba 67-godišnjaka koji živi sam. Iako je kontaktirala svoju djecu i tražila da živi s njima, zahtjev joj je odbijen. Ovaj izraz emocija dirljiv je podsjetnik na čežnju za društvom koju imaju mnoge starije osobe.
Nakon ove spoznaje krenuo je val sličnih realizacija. Sa svojih 68 godina živim usamljeničkim životom. Prošlo je dosta vremena otkako je moj muž preminuo. Kako bih se izborio s monotonijom, odlučio sam nastaviti raditi jer mi je to dalo osjećaj svrhe. Međutim, posljednjih godina osjećam se poput robota, bez ikakve prave radosti. Nažalost, nisam imao hobije kojima bih zaokupio vrijeme niti sam pokušavao pronaći nove. Predložila sam da se sin preseli sa mnom u veći stan, ali se snaha, nažalost, protivila. Čini se da joj se ne sviđa život sa svekrvom.
Psiholozi ljudima u ovoj situaciji daju sljedeće savjete: Psihologinja konzultantica Arina Lipkina smatra da nedostatak hobija i, što je još više zabrinjavajuće, nedostatak želje za bavljenjem hobijem, može biti pokazatelj depresije. Stoga bi za starije odrasle osobe moglo biti korisno potražiti savjet neurologa, psihologa ili psihoterapeuta.
Stručnjaci kažu da je u današnjem društvu čvrsto uvjerenje da 67-godišnjak ne bi trebao sebe smatrati starijom osobom. Stoga nema razloga za brigu ako odrasla djeca odluče ne dovesti roditelje kući. Umjesto toga, odrasli potomci cijene i poštuju osobni prostor koji su uspostavili kako bi im pružili udobnost koja im je potrebna.
Psiholozi čvrsto vjeruju da bi žena trebala odustati od ideje da je život s djecom najbolji put za nju. Umjesto toga, dobila je priliku živjeti vlastiti ispunjen život. Pažljivim promatranjem okoline pronaći će zanimljive i fascinantne stvari. Posjećivanje lokalnih događanja i istraživanje novih mjesta koja su prije bila nedostupna mogu joj pružiti nova društvena iskustva. Suprotno tome, situacija postaje gora kada se osoba ograniči na ograničeni raspon interesa, poput gledanja televizije, odlaska u teretanu ili kupovine. Ovaj uzak opseg obaveza uzrokuje da se svaki dan stapa sa sljedećim, stvarajući okruženje koje potiče stalni osjećaj usamljenosti.
Danas su mogućnosti dostupne ljudima svih dobnih skupina uvelike proširene i ne bi bilo mudro zanemariti ih. Neki se odluče ponovno vjenčati, drugi otkriju sasvim nove interese i hobije. U međuvremenu, mlađa generacija nosi težak teret. U konačnici, potomci imaju mogućnost poduzeti sve potrebne radnje kako bi osigurali da njihovi voljeni zadrže želju za životom čak iu poznim godinama.
