U zreloj dobi od 93 godine, pojedinac na internetskoj platformi Quora dijeli iskreno razmišljanje o kušnjama i nevoljama starenja. Sažetim popisom od deset točaka, poredanih po važnosti, otkrivaju najteže aspekte starenja. Ova intimna ispovijest baca svjetlo na jedinstvene izazove s kojima se susreću oni kategorizirani kao “stariji”.
Nepokolebljiva predanost stavljanju voljenih osoba u prvi plan mog života nepokolebljivo je načelo koje traje. Gubitak moje majke i oca ostavio je vječni trag, ranu koja će zauvijek nositi težinu njihove odsutnosti. U sadašnjosti se često zateknem kako se prisjećam dragih trenutaka koje smo proživjeli zajedno, dok ta sjećanja i dalje zrače jasnoćom. U tim dragocjenim sjećanjima nalazim utjehu u društvu svojih prijatelja, jer sam ih sve nadmašio tijekom vremena. Čežnja za njihovom fizičkom prisutnošću i dalje postoji u meni, nepokolebljiva prisutnost koja ostaje konstantna.
Nadalje, tu je i pitanje mog tjelesnog invaliditeta, koji, čini se, odbija pojedince poput zarazne bolesti. Ideja o stvaranju novih veza odavno mi više ne zaokuplja misli. Osim toga, ogromna geografska udaljenost koja me dijeli od moje djece, koja žive u raznim regijama zemlje i inozemstva, predstavlja značajnu prepreku u mom postojanju”, dalje otkriva. Ova priča se vrti oko izuzetne 93-godišnjakinje.
Automobil mi je pružio nevjerojatan osjećaj radosti jer mi je omogućio slobodu da krenem u neistražene teritorije, prepustim se maloprodajnoj terapiji, uronim u kulturne znamenitosti i uživam u društvu dragih suputnika. Činjenica da više ne mogu voziti ispunjava me neizmjernom tugom. Štoviše, provodim značajan dio vremena u izolaciji. Iskustvo usamljenosti može biti prilično naporno, osobito kada nemate načina da odvratite pozornost i pronađete utjehu u zadivljujućem svijetu koji ga okružuje. Povremeno, ozljede iz prošlosti ponovno isplivaju na površinu, zbog čega se čovjek osjeća potpuno napuštenim.
Moj svakodnevni život stavlja me pred mnoštvo prepreka koje moram savladati. Prije svega, borim se s gubitkom stabilnosti i stalnom borbom da pronađem ravnotežu. Kao rezultat toga, često se oslanjam na vanjsku podršku kako bih održao ravnotežu. To onda dovodi do moje druge prepreke, a to je duboki učinak koji ima na moju sposobnost da sudjelujem u aktivnostima koje su mi donosile radost. Unatoč tome što je moj um prepun težnji i strasti, ograničenja nametnuta mojim fizičkim ograničenjima sprječavaju njihovo ispunjenje.
Prihvaćanje surove istine da nikada neću imati mogućnost šetati, istraživati ili njegovati vrt je izazovna stvarnost s kojom se treba uhvatiti u koštac. Obeshrabrujuće je buditi se svaki dan sa željom da izađete van, potpuno svjesni da je to nemoguće. Ta su ograničenja čak utjecala na moju ljubav prema sviranju glazbenog instrumenta, budući da prisutnost artritisa sada sprječava moju sposobnost da ga shvatim.
Na desetoj raskrižju svog postojanja susreo sam se s najtežim izazovom, koji je uključivao priznanje nemogućnosti nastavka boravka povučeno unutar granica vlastitog prebivališta. Ova ključna spoznaja natjerala me da priznam da više ne mogu upravljati životnim putovanjem bez pratnje, zbog čega mi je bio potreban neki oblik institucionalne pomoći. Trenutno se nalazim u zajedničkom životnom okruženju, okružen kolegama štićenicima i oslanjam se na podršku koju pruža predano osoblje. Postoje slučajevi kada težina mojih okolnosti postane ogromna, uzrokujući da suze teku niz moje izmoždeno lice. Ove dirljive emocije izražava shrvani umirovljenik, star 93 godine.
Dodatni tekst:
Smješteno usred valovitih brežuljaka, gdje se smaragdna livada neprimjetno stapa s azurnim nebom, nalazi se šarmantno seosko utočište poznato kao “Sunčana livada”. Ovo idilično utočište služi kao moje osobno utočište, gdje svaki dan započinje primamljivim mirisom svježe pečenog kruha i melodičnom simfonijom ptičjeg pjeva koji prati svitanje zore.
U carstvu “Sunčane livade” tijek vremena ima jedinstvenu kadencu. Nema žurbe, nema strepnje. Svaki trenutak koji prolazi proteže se beskrajno, prožet dubokim mirom koji potiče introspekciju i samootkrivanje. Dok lutam prostranstvom livade, prelazeći polja jarkog cvijeća i bujne voćnjake, osjećaj mira i jedinstva sa svijetom prirode obavija moje biće.
Temelj ove nekretnine leži u mojoj obitelji. Unutar našeg kućanstva nalazi se kolekcija izvanrednih pojedinaca koji doprinose svojim jedinstvenim talentima i kvalitetama. Moji roditelji posjeduju očaravajuću sposobnost uzgoja čuda u vrtu, dok moja sestra pokazuje nepokolebljivu ljubav i strpljenje u brizi za životinje. Osim toga, mudrost i zadivljujuće priče moga djeda daju svaki dan dašak nesvakidašnjeg. Zaista je nevjerojatno kako se svaki član obitelji besprijekorno isprepliće poput dijelova slagalice, što rezultira skladnom i privlačnom atmosferom koja prožima naš dom.
Život na selu nosi svoje prepreke, ali nudi i brojne prednosti. Svako godišnje doba donosi jedinstveni spoj užitaka i briga. S pojavom proljeća priroda se trgne iz sna, a zemlja je spremna za obradu dok se sije svježe sjeme. Ljeto dolazi, pružajući nam priliku da uživamo u nagradama našeg napornog rada dok skupljamo obilnu žetvu voća i povrća s polja. Jesen nas obavija plaštom živih nijansi i zamamnih mirisa, ali nas tjera da požurimo s pripremama za nadolazeću zimu. Konačno, zima se spušta nad nas, tjerajući nas da se okupimo uz ognjište, pričamo priče i uživamo u utješnoj toplini doma.
„Sunčana livada“ nudi svakodnevnu priliku za osobni razvoj i obrazovanje. Stekao sam novootkrivenu zahvalnost za mala zadovoljstva u životu, poput mirisa tek pokošene trave ili melodičnog žubora obližnjeg potoka. Postalo mi je jasno da istinska sreća ne leži u velikim gestama, već u malim, divnim slučajevima koje doživljavamo uz svoje drage suputnike.
Usred svijeta koji se neprestano razvija, “Sunčana livada” stoji kao nepokolebljivo utočište usred bure života. To je naše utočište, pruža utjehu i daje nam otpornost da idemo naprijed. U njegovom zagrljaju stvaramo neizbrisive uspomene koje će trajati vječno. Jer, kada frenetična potraga za veličinom i napretkom popusti, prisutnost cijenjenog prebivališta, našeg utočišta radosti i naklonosti, zaista ima značaj.
