Geopolitičke tenzije na Balkanu: Srbija pred dilemom između Bosne i Kosova
Uvod
U svetlu sve napetijih političkih događanja na Balkanu, region se ponovo suočava sa potencijalnim previranjima koja bi mogla imati dalekosežne posledice ne samo po lokalne aktere, već i po širu evropsku bezbednosnu arhitekturu. Dok politička situacija u Bosni i Hercegovini eskalira usled sve češćih inicijativa iz Republike Srpske koje zadiru u nadležnosti državnih institucija, međunarodna zajednica pažljivo prati svaku potezu susednih zemalja, a posebno Srbije.
U tom kontekstu, otvaraju se spekulacije: šta bi se dogodilo kada bi Republika Srbija odlučila da se vojno angažuje u eventualnim sukobima na tlu Bosne i Hercegovine? Prema informacijama koje prenosi novinska agencija Patria, Srbija bi se u tom slučaju mogla suočiti sa dodatnim pritiscima, naročito u pogledu jednog od njenih najosetljivijih pitanja – priznanja Republike Kosovo.
Razrada
Oprezni signali iz Brisela
Prema izvorima bliskim diplomatskim krugovima, tokom nedavnih sastanaka u Briselu, evropski zvaničnici su preneli predsedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, vrlo jasnu poruku: svako uplitanje Srbije u destabilizaciju Bosne i Hercegovine, naročito vojno, dodatno bi otežalo njen položaj po pitanju Kosova. Ne samo da bi takav potez bio politički rizičan, već bi i otvorio vrata za povećan međunarodni pritisak na Srbiju da formalno prizna nezavisnost svoje bivše južne pokrajine.
Evropska unija, zajedno sa saveznicima sa Zapada, jasno je stavila do znanja da se regionalna stabilnost mora očuvati. Svaka destabilizacija unutar Bosne i Hercegovine – naročito putem podrške separatističkim aktivnostima unutar Republike Srpske – bila bi protumačena kao direktna pretnja miru na Balkanu.
Kontekst unutrašnjih nemira
Pored izazova u vezi sa Bosnom, Srbija se u poslednjim mesecima suočava i sa ozbiljnim unutrašnjim problemima. Protesti studenata i građana, koji već mesecima potresaju srpske gradove, dobili su značajnu pažnju međunarodne zajednice. Do sada, reakcije zvaničnika iz EU i SAD bile su relativno rezervisane, ali situacija se menja.
U poslednje vreme, neki zapadni političari počeli su javno izražavati podršku očuvanju teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, dok su u vezi sa protestima u Srbiji uputili pažljivo formulisane komentare o potrebi poštovanja demokratskih principa i prava građana.
Dakle, Vučićeva pozicija više nije percipirana kao garant stabilnosti, već se sve češće postavlja pitanje koliko njegova politika doprinosi ili odmaže miru u regionu.
Pitanje Kosova ponovo u fokusu
Prema saznanjima novinske agencije Patria, u evropskim političkim krugovima ponovo je oživela ideja o eventualnoj razmeni teritorija između Srbije i Kosova. Ova tema, iako ranije bila prisutna u diplomatskim razgovorima, sada se intenzivira, što sugeriše da međunarodni akteri možda vide priliku da zatvore jedno od najdugotrajnijih otvorenih pitanja Balkana.
Za Srbiju, međutim, ovakva ideja znači mnogo više od puke promene granica. Naime, ovakvim rešenjem, Beograd bi bio prinuđen da konačno prihvati gubitak Kosova, čime bi formalno priznanje postalo neminovno, uprkos tome što je status pokrajine jasno definisan Ustavom Republike Srbije.
Ovo stavlja Vučića u izuzetno delikatnu poziciju, gde bi svaki korak na bosanskom terenu mogao imati ozbiljne posledice po srpski položaj u pregovorima o Kosovu.
Uloga Milorada Dodika
Situaciju dodatno komplikuje delovanje predsednika entiteta Republika Srpska, Milorada Dodika. Njegova politika poslednjih meseci karakteriše se nizom secesionističkih inicijativa koje direktno dovode u pitanje ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Dodik je, kako se navodi, u svojim planovima sve češće pokušavao da uvuče Beograd u rešavanje statusa Republike Srpske, koristeći trenutnu geopolitičku neizvesnost.
Zanimljivo je primetiti da Dodik retko pominje Kosovo u svojim javnim nastupima, svesno izbegavajući da povlači paralele između statusa Republike Srpske i pitanja Kosova, kako ne bi dodatno otežao položaj Srbije pred međunarodnim posrednicima.
Međutim, njegovo ponašanje neminovno reflektuje na Srbiju, postavljajući Vučića pred ozbiljan izazov – balansiranje između podrške sopstvenim sunarodnicima u BiH i očuvanja svoje pregovaračke pozicije po pitanju Kosova.
Moguće posledice vojnog uplitanja Srbije
Ukoliko bi Beograd odlučio da se direktno ili indirektno vojno angažuje u Bosni i Hercegovini, posledice po Srbiju mogle bi biti višestruke:
- Povećan međunarodni pritisak – Zapadne sile bi dodatno pooštrile stav prema Srbiji, uključujući moguću izolaciju i sankcije.
- Priznanje Kosova kao ultimatum – EU i SAD bi mogle usloviti svaki budući dijalog s Beogradom priznanjem Kosova.
- Gubitak diplomatskih partnera – Srbija bi mogla izgubiti potencijalne sagovornike u novoj američkoj administraciji, koji bi eventualno bili otvoreni za kompromis oko Kosova.
- Unutrašnja destabilizacija – Vojna avantura u Bosni verovatno bi dodatno rasplamsala proteste i nezadovoljstvo građana unutar same Srbije.
Dakle, jasno je da bi svaki potez u ovom pravcu mogao dovesti do situacije u kojoj bi Srbija izgubila mnogo više nego što bi mogla dobiti.
Zaključak
Balkanska politička scena nalazi se pred još jednom potencijalnom krizom, a u njenom središtu stoji pitanje odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini i Kosovu. Jasno je da međunarodna zajednica neće tolerisati destabilizaciju u BiH, a svaki pokušaj Srbije da se vojno ili politički umeša mogao bi imati direktne posledice po njene interese na Kosovu.
Sa jedne strane, Aleksandar Vučić mora balansirati između unutrašnjih pritisaka – protesta, nezadovoljstva građana i političkog pritiska Milorada Dodika – a sa druge strane međunarodnih očekivanja i pregovora o Kosovu.
Ostaje da se vidi kako će Beograd navigirati kroz ovaj složen splet događaja, ali je sigurno da će svaki potez na ovom šahovskom polju imati dugoročne posledice. Jedno je jasno: svaka odluka moraće biti pažljivo promišljena, jer prostor za greške postaje sve manji.