Nataša Alimpić gostovala je u emisiji spisateljice i voditeljke Jovane Matić Đokić “Nije sve tako crno” i ispričala svoju životnu priču, te progovorila o izuzetno teškom početku karijere. Nataša Alimpić je u industriji već 10 godina i počela je da peva na svoj način. Prvi put je uzela mikrofon u ruke sa 15 godina, u baru svog oca. Nakon finansijskih poteškoća i zatvaranja porodičnog restorana, napustila je dom i živjela u garaži, pjevajući po barovima i pekarskim zanatima dugi niz godina. U školi je doživjela vršnjačko nasilje kada su je drugovi iz razreda zadirkivali, nazivali “pjevačicom” i klonili se zbog želje da pjeva i pomaže roditeljima. Nije mogla da obuva patike, nije mogla da ide na izlete i bila je predmet sprdnje.
– Uvek sam voleo školu i bio odličan đak. Moj cilj je i da težim da jednog dana završim fakultet, nikad nije kasno, nisam to mogao priuštiti ranije. Mnogo sam radila, često sam bila pospana i bila vrlo druželjubiva, što je naravno primijetila moja ravnateljica i na kraju je pozvala roditelje na razgovor. Ona misli da su to tražili od mene, iako to nije slučaj. Za vreme raspusta deca su me zadirkivala. Na kratkom odmoru su me vređali, nazivali “pevačem”, pitali me kako uživam u napojnici… Sa mnom su pravili nekakav cirkus. Tada sam odlučila da pauzu provedem na klupi, odspavam ili se spremim za sledeći čas, čula sam – rekla je Nataša i dodala:
– Deca koja su išla u školu sa mnom živela su lagodniji život i nisu razmeli moju situaciju i život. Bili su dobro obučeni, putovali su, nosili nove telefone, ja to nisam imala. Sa 18 godina sam prvi put otišla na more koje sam sama sebi platila – pričala je pevačica kroz suze.
