Čak i nakon 44 godine od njegove smrti, Josip Broz Tito ostaje nevjerojatno poznata ličnost. Njegova smrt i dalje je obavijena velom tajne, plijeni znatiželju šire javnosti koja uvijek rado sluša intrigantne anegdote o njemu. Mediji su uporno pratili njegov brak s Jovankom, što ga ponovno čini temom interesa dok se bavimo njihovim odnosom.
Između Šarengrada, Bapske i Iloka krije se skrivena enklava u kojoj je 1952. zapečaćena tajna zajednica. Taj prikriveni brak spojio je Josipa Broza Tita i Jovanku Budisavljević, a kasnije je službeno priznat u matičnom uredu Šarengrada u Hrvatskoj. Unatoč velikoj razlici u godinama od 28 godina, Tito je sa 60 godina sklopio tajni brak. U prostranom imanju grofa Eleca, poznatom kao Titova vila na Pajzošu, smjestili su se prostrani vinogradi, šume, lovačke kuće, vila, vinoteka i lovište, na oko stotinu hektara zemlje. Nedavno je objava vjenčanog lista Jovanke i Tita otkrila intrigantne detalje oko ove zagonetne zajednice.
Dokument koji kruži društvenim mrežama zapeo je za oko javnosti zbog svojih zapanjujućih otkrića. Jedno od značajnih otkrića je značajna razlika u godinama između Tita, koji je tada imao 60 godina, i njegove treće supruge Jovanke, koja se nedavno rodila. Nadalje, nedosljednosti proizlaze iz datuma rođenja navedenog na potvrdi, budući da je Titov datum rođenja greškom upisan kao 25. svibnja umjesto 7. svibnja. Još jedno fascinantno otkriće je naznaka da su živjeli u istoj ulici, iako s manjim varijacijama u adresama . Pojavila su se nagađanja o ujednačenosti rukopisa prisutnog u cijelom dokumentu, što je izazvalo zabrinutost da je osoba odgovorna za njegovo dovršenje možda imala ulogu u njegovom stvaranju. Dok Tito nije pokazao nikakav interes za dokument, vrijedi napomenuti da je Jovankina zabilježena dob bila 32 godine mlađa od njegove. Unatoč glasinama koje su kružile kasnih 1970-ih o njihovom razvodu, Jovanka je ostala uz Tita sve do njegove smrti 1980., iako njihov odnos nije bio baš idealan. Kako se Tito bližio kraju života, vjeruje se da je Jovanka donijela odluku da ga ne posjeti, što je rezultiralo porukom britanskog veleposlanika da je Tito ostao potpuno sam. To se razdoblje poklopilo s početkom raspada Jugoslavije, nacije koju je Tito izgradio. Nadalje, 1978. godine britanski veleposlanik dolazi do spoznaje da Titu nedostaju i supružnik i družica, što označava početne faze raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koja je uspostavljena pod Titovim vodstvom.
Prošlo je gotovo četiri i pol desetljeća od smrti Josipa Broza Tita, a njegova prisutnost još uvijek se nadvija nad lokalnim elitama. Mediji nas svakodnevno bombardiraju napisima o Titu, a istraživački novinari neumorno otkrivaju nova otkrića iz prošlosti. U društvu koje se osjeća stagnirajuće i lišeno vitalnosti, nije ni čudo da prošlost krije više neizvjesnosti nego budućnost. Literatura o Titu može se kategorizirati u dvije različite skupine. Prvu skupinu prvenstveno čine senzacionalistički i tabloidni tekstovi koji se vrte oko Josipa Broza, prikazujući ga kao istaknutu osobu upletenu u mrežu teorija zavjere. Ovi tekstovi često zadiru u njegov osobni život, oslanjajući se na nemarnu maštu i neobične fantazije. Mediji iznose navodne misterije i njihova pseudoobjašnjenja, zadovoljavajući lažnu znatiželju svoje cijenjene čitateljske publike. Pojavile su se sumnje u autentičnost Brozovih posmrtnih ostataka u grobnici koja se nalazi u sklopu Kuće cvijeća, te se moglo zaključiti da je lijes možda bio natrpan pijeskom.
Unatoč naporima novinara, razlozi zašto Tito i Jovanka nisu imali djece izmiču otkrivanju. Osim toga, opće je poznato da je Tito, uvaženi vođa SFRJ, imao posljednju želju – da mu unuk vrati prsten koji mu je Staljin poklonio. Brojni novinski članci iznose oprečna mišljenja o Titovim posljednjim trenucima. Jedan članak tvrdi da nije izgovorio završne riječi, dok drugi sugerira da je upitao: “Što sve ovo znači!?” Zagonetna priroda ove fraze zahtijeva korištenje hermeneutike kako bi se otkrilo njezino pravo značenje. Mora se priznati da ovi članci tvrde da je sadržaj Titovih posljednjih izjava do danas ostao obavijen velom tajne.
Nažalost, tekstovi koji Josipa Broza prikazuju kao oličenje zlonamjernosti i dugogodišnjeg protivnika srpskog naroda često nemaju ni traga humora. Cijenjeni autori, koji posjeduju veću vjerodostojnost, nastoje svojim Antitovim paškvilama unijeti osjećaj ozbiljnosti, unatoč zapanjujućoj sadržajnoj sličnosti s navedenim svečevim objavama. Vjerojatno je da ovi ozbiljniji pisci crpe iz istog izvora informacija kao i Gajović, ali su odlučili ne otkriti svoje izvore, što je sasvim razumljiva odluka. Zaštita novinarskih izvora, posebno u pitanjima koja se tiču nadnaravnog, od najveće je važnosti. Nacionalisti ne samo da su razbili Jugoslaviju i iskorijenili sve ostatke socijalizma, nego neumorno nastoje okaljati ugled pojedinca koji je zaslužan za uspostavu nacije i njezin sustav upravljanja.
Ovi zavedeni pojedinci posjeduju neoprostivi animozitet prema Titu zbog njegove odjeće, hrane, obrazovanja, oslobođenja od stoljetnih teškoća, napretka, modernizacije i neusporedive prilike za ispoljavanje političke moći na svjetskoj pozornici. Tijekom prethodnih razdoblja postalo je očito da nacionalistima nedostaje sposobnost ponoviti uspjehe komunista; njihova stručnost leži isključivo u uništavanju, što ih čini pravim majstorima njihove zlonamjerne umjetnosti.
