Profesorica Verica Rakonjac Pavlović bila je profesorica srpskog jezika i direktorica Pete beogradske gimnazije. Napisala je potresno djelo o učeniku vračara. Studentica, mlada djevojka, hrabro je spasila svog mlađeg brata od ubojice riskirajući vlastiti život i protrčavši pored ubojice. Pavlovićeva je slikovito i emotivno prikazala događaje, a roditelje poziva da podele priču o ovoj hrabroj djevojci koja simbolizira ljubav, a ne zvjerske postupke počinitelja. U ovom članku donosimo dio njezinog dirljivog teksta koji može poslužiti kao poučna lekcija. Preporučljivo je podijeliti ovu verziju priče s mlađim generacijama koje bi mogle imati pitanja o incidentu.
Ljubav koja se dijeli između braće i sestara uistinu je izvanredna stvar. Unatoč tvrdnjama da je počinitelj zločina bio iz ugledne obitelji i da je bio izvrstan učenik, ni jedna ni druga tvrdnja nisu točne. Iako je učenik možda dobio najviše ocjene, njegovoj obitelji nedostajalo je ljubavi i privrženosti koje obitelj čine istinski dobrom. Nažalost, većina obitelji nije u mogućnosti ispuniti ovaj ideal, što može imati trajne neugodne posljedice na djetetovu emocionalnu dobrobit. Izvrsni studenti nisu ograničeni na akademska postignuća; također zahtijeva pribranost i logično razmišljanje. S druge strane, postoje djeca koja pate od nedostatka ljubavi i društvene izolacije, što je nesretna pojava koja je sve češća u današnjem društvu. Ipak, postoji hrabra mlada djevojka koja je uspjela spasiti svog brata iz opasne situacije i treba je pohvaliti za nevjerojatnu hrabrost.
Svjedočiti njezinoj hrabrosti pred opasnošću doista je zapanjujuće. Kada je strijelac počeo neselektivno pucati u svim smjerovima, ona ne samo da je ostala pribrana, već se i uspjela udaljiti od ubojičine vatrene linije i tako spasila život svom mlađem bratu. S obzirom na njezinu pribranost i nevjerojatno iskazivanje hrabrosti, moglo bi se očekivati da će vlastita sigurnost biti prioritet traženjem utočišta na najbližem izlazu ili traženjem pomoći od vlasti u ravnateljevom uredu, koji je prikladno smješten odmah iza ugla od ureda za povijest nizbrdo. dvorana. Međutim, ona je odabrala drugačiji postupak.
Umjesto da pojuri prema obližnjem izlazu, naglo je skrenula ulijevo i požurila prema drugom hodniku. Taj je prolaz bio osjetno zamršeniji od onoga koji je vodio do izlaza, a vodio je prema teškim staklenim vratima i brojnim stubama. Požurila je prostranim, napuštenim hodnikom koji je premošćivao dva zdanja, odvojivši se od izlaza i uputivši se prema potpuno odvojenoj zgradi. Unutar ove zgrade nastavu su pohađali mlađi učenici, uključujući i njezinog mlađeg brata.
Kada bi se suočili s opasnošću, većina ljudi bi prioritet dala vlastitoj sigurnosti; međutim, njezin je cilj bio upozoriti bratovu učiteljicu da osigura učionicu i osigura sigurnost djece. Unatoč zastrašujućem zadatku prelaženja složenih hodnika i stubišta do udaljene građevine, ostala je odlučna i uspješno spasila svog brata. Njezini nesebični i herojski postupci bili su dokaz njezine ljubavi i odanosti.
