Porodica je često stub na koji se oslanjamo kada se život zaljulja. Ipak, ponekad se upravo u najsenzibilnijim trenucima pokaže da granica između ljubavi i razočaranja može biti tanka. Takav put prošli su Iva i Pavle, mladi bračni par koji je vjerovao da će im poklon od tetke označiti početak novog života. Umjesto toga, donio im je – neočekivani preokret.
- U vremenu kada cijene nekretnina divljaju, a mladi bračni parovi skoro pa redovno zavise od porodične pomoći, Iva i Pavle nisu mogli vjerovati svojoj sreći kada im je tetka odlučila pokloniti porodičnu kuću. Bila je stara i u lošem stanju, ali ipak – bila je njihova. U trenutku kada su im tuđe priče o kreditima na 30 godina odzvanjale u ušima, oni su zahvaljujući porodičnoj nesebičnosti dobili priliku da započnu zajednički život u svom domu.
No, ništa nije bilo servirano na tacni. Kuća je zahtijevala potpuno renoviranje. Iva i Pavle uzeli su dio iz ušteđevine, ostatak su prikupili od roditelja, dok je većina troškova otpala na njihove sopstvene ruke. Vikendi su postali radni dani, izlasci i putovanja odgođeni, a računi za namještaj i materijal postajali su novi “normalno”. Ali sve to bilo je manje važno od osjećaja da grade svoj dom.
Dani ispunjeni umorom zamijenjeni su neizmjernom radošću kada je kuća konačno zasjala u novom ruhu. Uložili su više od 30.000 evra i bezbroj sati truda, ali sve se činilo vrijednim trenutka kada su uselili. Međutim, samo dva mjeseca kasnije – savršenstvo se rasulo poput porculana.
- Tetka koja im je poklonila kuću, iznenada se pojavila sa zahtjevom da kuću vrati nazad. U suzama im je ispričala da se njena mala prodavnica našla pred bankrotom, da je banka oduzela lokal i stan iznad njega, te da više nema gdje. Nije bilo prijetnje – bilo je to pozivanje na član zakona koji omogućava opoziv poklona ako darodavac ostane bez sredstava.
Par se našao pred nestvarnom stvarnošću – dom u koji su sve uložili, više nije bio njihov.
Prema pisanju portala “PravniSavjetnik.ba”, situcija koju su doživjeli Iva i Pavle nije nimalo rijetka. U domaćem zakonodavstvu jasno stoji da darodavac može opozvati poklon ako dokaže da je zapao u tešku imovinsku situaciju, dok se od primaoca očekuje razumijevanje, što može podrazumijevati i obavezu izdržavanja. To je bila i prva pravna barijera pred kojom su se našli mladi supružnici – između moralne odgovornosti i vlastitih prava.
- Regionalni psihoterapeut Nebojša Jovanović, u svojoj kolumni za “BLIC Zdravlje” izjavio je: “Kada dobijemo nešto vrijedno od bliske osobe, često podrazumijevamo da je poklon trajno naš, a zaboravljamo da su porodične veze živa stvar – mijenjaju se, pucaju, liječe. Ključ je u otvorenom razgovoru i pripremi za sve scenarije, pa i one neugodne.” Upravo ta rečenica opisuje trenutak u kojem su se Iva i Pavle našli – između empatije i realnosti.
Ipak, da nisu sami u ovome, potvrđuju i iskustva mnogih porodica o kojima piše “Dom i Ljubav Magazin”, navodeći da se najmanje 17% nasljedničko-poklonjenskih odnosa u regiji zakomplikuje, često zbog nejasnih očekivanja ili promjena okolnosti. “Najbolja rješenja su ona koja ne ostavljaju rane”, zaključuju iz ovog magazina, naglašavajući važnost dokumentovanog dogovora i pravno definisanog vlasništva, čak među najbližima.
Kada su sjeli s advokatom, Iva i Pavle shvatili su da uprkos šoku nemaju namjeru ući u sudski spor – iako je pravno gledano, dilemma bila klasična: braniti svoje pravo ili pomoći svojoj rodbini u nevolji. Pokušali su prvo razmotriti ideju zajedničkog života pod istim krovom, ali tenzija koja se stvorila među njima jasno je pokazivala da bi to bilo emocionalno destruktivno za sve.
Na kraju su izabrali najhumaniji put – sprat kuće iznajmili su tetki, tako da i ona ima gdje da živi, a oni su uspjeli zadržati barem dio svoga doma i vlastitog mira. Saglasila se, i tako su izbjegli sud. Ali iz toga nije proizašla zahvalnost.
- Danas tetka Ivu i Pavla ocrnjuje kao pohlepne i hladne ljude, ne mareći za sve što su učinili – ni za novac, ni za znoj, niti za ogromno strpljenje koje su uložili. Ostaje gorak ukus u ustima, i shvatanje da ponekad, ni najpožrtvovaniji kompromisi ne mogu izliječiti povrijeđena očekivanja.
Ali ono što ova priča sa sobom nosi možda je najveći zaključak: da ne smijemo dići ogradu od papira oko najosjetljivijih pitanja u porodici. Poklon je samo dar u trenutku; odnosi su ulaganje za budućnost. A najteže lekcije naučimo onda kada vjerujemo da smo previše vezani da bi se odvezalo.
