Rođen 1992. u razorenoj obitelji, djetinjstvo Ivana Misukova bilo je ispunjeno teškim izazovima preživljavanja i stalnom gladi. Tijekom svoje mladosti živio je s djedom alkoholičarem koji je često nestajao danima ostavljajući Ivana samog.
Ivan se nađe u siromašnom gradiću u kojem mu je ulica postala dom i mora se nositi s egzistencijalnom krizom bez ikakvih sredstava za život. U ovoj surovoj stvarnosti, njegov jedini izvor utjehe i društva su njegovi odani psi, koji postaju njegova surogat obitelj. Godinama kasnije, Ivan se osvrnuo na svoju prošlost i rado se prisjetio svoje duboke ljubavi prema ovim psima, koji su mu uzvraćali ljubav nepokolebljivom odanošću.
Policija je iz trećeg pokušaja uspjela odvojiti dječaka od psa jer su pazili da se nepoznata osoba ne približi Ivanu. U tom trenutku čak je nakratko izgubio sposobnost govora ruskog, ali je ubrzo ponovno počeo tečno govoriti svoj materinji jezik.
U hladnoj ruskoj noći živio je dječak koji je utjehu pronašao u društvu svog odanog prijatelja psa. Ove odane životinje, poznate kao Džesi, Goga, Maša i Seve, ne samo da dijele hranu s dječakom, već i ispunjavaju njegove skromne zahtjeve u obližnjoj pekari. Njihovo meko krzno pruža toplinu dok se dječak privija uz njih, stvarajući ugodnu vezu koja nadilazi surovo okruženje.
Godinama kasnije, Ivan (sada poznat kao Vanya) ispričao je kako su ga psi nježno ljubili i jezicima mu milovali lice. Nakon što su ga otkrili socijalni radnici, Ivan je odveden u sirotište u blizini Moskve. Začudo, psi su ga nekako pronašli i strpljivo čekali pred vratima ustanove. Nažalost, ova odana stvorenja su nemilosrdno ubijena po nalogu vlasti, okrutnu sudbinu koju nisu zaslužili.
Nakon toga Ivan je primljen u udomiteljski dom, gdje se o njemu brinula Tatjana Babanina. Pod njezinom brigom dječak se potpuno oporavio i naposljetku upisao prestižnu pomorsku školu s težnjom da ostvari karijeru u vojsci ili sigurnosnim službama. Ipak, mirniji život čekao ga je kada se vratio u rodni grad Leutov, gdje sada radi kao tvornički operater. “Svoj opstanak dugujem psima lutalicama na ulici, ali sam zahvalan i policiji koja me izbavila iz tog života, te udomiteljskoj obitelji koja me odgojila”, kaže Ivan, danas 29.
Mishukovljeva životna priča inspirirala je nagrađivanu predstavu “Ivan i pas” britanske autorice Heidi Naylor i adaptirana je u filmu “Lijekovi i psi” iz 2017. godine.
