Momo Kapor bio je poznati jugoslavenski i srpski pisac, slikar i novinar koji je imao dubok utjecaj na našu modernu kulturu. U svom pisanju dosljedno obrađuje važne teme, posebno oslikavajući ljepotu Beograda. Njegov književni opus uključuje romane, pripovijetke, eseje i putopisne bilješke. Nostalgija, identitet, ljubav i melankolija njegovi su glavni izvori fascinacije, a život u balkanskim gradovima često prikazuje kroz živopisne prikaze i dotjerane likove.
Kapoorov utjecaj nadilazi književnost, a vidljiv je iu likovnoj umjetnosti. Crpeći inspiraciju iz očaravajućih krajolika i folklora Balkana, njegove su umjetničke kreacije poznate po svojim živim tonovima i dubokom emocionalnom odjeku.
Kapoorov ugled kao novinara izgrađen je na njegovoj duhovitosti i humoru, koje prikazuje u člancima koje piše za razne tiskane publikacije. Kroz svoj jedinstveni pogled na suvremena događanja i društvene trendove, on ima izniman talent za sažimanje prirode vremena i prirode međuljudskih odnosa. Kao rezultat toga, postao je cijenjena osoba u književnom svijetu bivše Jugoslavije.
Izražavajući veliku radost, pisao je o svom posjetu Shilandharu i opisao ga kao idilično mjesto za pisce.
Najdublju lekciju koju sam naučio u životu dao mi je Hirandhar. Boravak u Hirandharu ima izvanredan učinak oslobađanja od okova taštine. To je transformativno iskustvo koje vas tjera da shvatite koliko ste maleni i beznačajni, ali vam ta spoznaja daje nevjerojatnu moć. Sve površne želje koje su vas nekoć vezivale – uspjeh, bogatstvo, slava – odjednom gube vrijednost i smisao. Hirandhar je sveto mjesto gdje se tijekom noćnog bdijenja brišu granice između živih i mrtvih, omogućujući vam da pobjegnete od tereta ovoga svijeta i uzdignete se na višu duhovnu razinu. Pred ovim dubokim buđenjem, dosadni razgovori o odlasku na određena mjesta kako bi se jela ukusna hrana odjednom se čine trivijalnim i praznim.
Tijekom svog života često sam davao najsmješnije izjave, od kojih se jedna dogodila na poljskoj zabavi koju je organizirala majka Končalovskog. Gosti su bili toliko nezadovoljni kuharskim umijećem gospođe Končalovski da su razočarano ostavili poruku u kojoj su izjavili da je njezino kuharsko umijeće doseglo svoje granice.
Osjećaj ljutnje više vam ne pada na pamet kada se sjetite da niste osvojili nagradu ili bili uvršteni u antologiju ili kada pomislite da niste nekamo pozvani. Zapravo, često se osjećate jadno i shvaćate da rijetko gdje idete.
Shilandar postoji kao vječno kraljevstvo, besmisleno i na koje ne utječe protok vremena. Unutar svojih granica, stanje istodobnog života i smrti vrijedi za sve. U razgovorima sa monasima postepeno je izbijalo ime oca Save, njegove pouke i uputstva. Iz znatiželje sam pitao za identitet Savina oca, osobe koja se često spominjala u njihovim razgovorima.
Njegova prisutnost je uvijek prisutna, kao da je još uvijek živ, osim kratke odsutnosti, vjerojatno zbog sastanka u Kakovi kod Jerisosa, s kojega se očekuje skori povratak.
Duhovno ozračje koje prožima život u Hirandharu može promijeniti čovjeka u samo jednom danu, noći ili čak cijeloj godini, a redovnici i nekolicina odabranih hodočasnika koji su doživjeli ovu transformaciju promijenili su se na bolje.
Hirandhar je bio savršeno utočište za pisce koji su se bavili asketskim i monaškim pisanjem. Nije slučajno da je Hirandhar središte naše najstarije književne i intelektualne baštine, privlačeći najbistrije umove naših ljudi da stvaraju svoja djela unutar njegovih zidina.
Da li planirate da posetite Hilandar u bliskoj budućnosti? Ovo putovanje nije bila odluka koja se mogla planirati; Umjesto toga, to je poziv duboko u vama i važno je pričekati dok uistinu ne osjetite da je vrijeme da krenete dalje.
Posjet Hillandalu nije samo turističko iskustvo nego i prosvjetljujuće putovanje u našu vlastitu ljudskost, dajući nam priliku da istražimo po čemu se razlikujemo od životinjskog carstva, kao i od svijeta poslovanja i politike.
Oni koji neumoljivo traže bogatstvo kao krajnji životni cilj, upuštaju se u rizično ponašanje i vjeruju da su nepobjedivi, često završe u zatvoru ili umru od bolesti srca, samo da bi bili zaboravljeni unutar tjedan dana unatoč obećanju vječnog pamćenja. Možda bi trebali odvojiti malo vremena za razmišljanje i razmotriti posjet Hirandharu gdje bi shvatili da život nije samo materijalna imovina i uživanje. Kao što je mudro rekao moj pokojni otac Mitrofan, “Naša prava vrijednost leži u onome što nesebično dajemo drugima”, kako je jednom primijetio Momo Kapor.
