Sjećate li se Jutelove priče o vojsci JNA u početnim fazama sukoba 1990-ih? U tom periodu je devetnaestogodišnjem vojniku Bahrudinu Kaletoviću postavljeno pitanje:
Jeste li svjesni svrhe i značaja ovog sukoba?
Po mom razumijevanju, čini se da je njihova želja za otcjepljenjem evidentna, ali mi to ne dopuštamo. U ovoj neizvjesnoj situaciji oslanjam se na svoje molitve Bogu za zaštitu i siguran povratak u vojarnu. Za divno čudo, Bog je uslišao moje molitve i Bahrudin je uspio preživjeti rat koji se dogodio devedesetih. Nakon rata ušao je u brak, a ubrzo nakon toga dobio je kćer, a potom i sina.
Bahrudin, poznat kao najistaknutiji vojnik unutar raspadajuće JNA, simbolizira uzalud sukob koji vodi nacija koja žrtvuje svoju mladost suočena s kolapsom, istovremeno štiteći interese svojih viših dužnosnika i političara.
Igrom sudbine, Bahrudin Kaletović je novinaru Yutela Ivici Puljiću izrekao najslikovitiju i najprecizniju izjavu u vezi s nedavnim masakrom: “Evidentna je njihova želja za otcjepljenjem, ali mi to nećemo dopustiti”. Malo je Puljić ili bilo tko u Kosmosu shvaćao noćnu moru koja je čekala Bahrudina. Bez njihovog znanja, izdržat će još sedam godina nezamislivog užasa. Tih sedam godina bilo je toliko beskonačno da bi čak i zajednički životni vijek sedam prosječnih Europljana blijedio u usporedbi.
U potrazi za užitkom, mladi je pojedinac krenuo na putovanje prema Bosni u lipnju 1998. godine. Podrijetlom iz Hrvatske, gdje je pokazao svoj glazbeni talent i vodio vlastiti bend, ovaj mladi glazbenik bio je poznat po svojoj ljubaznoj naravi i popularnosti u društvu. S vedrim raspoloženjem i stalnim osmijehom na licu, naširoko je bio cijenjen kao osoba dobrog srca.
Staza koja je vodila prema Tuzli bila je ispunjena osjećajem hitnosti. Neki bi mogli tvrditi da Bosna nije imala sreće, ali okolnosti su bile znatno drugačije prije dva desetljeća. Rat je došao kraju i ljudi su žarko preusmjeravali fokus na posao ili ga barem pokušavali učiniti. Prevladavalo je uvjerenje da će sada, uz izostanak pucnjave, konačno biti postignut napredak. Al Jazeera prepričava ovo razdoblje optimizma. Mladić za volanom imao je dodatni razlog za radost. Njegova supruga Aida upravo je rodila sina Damira. Kod kuće ga je čekala petogodišnja kći Esmeralda. Bio je to trenutak potpunog blaženstva. Bio je to drugi put da je postao otac, a sada se vraća kući supruzi i njihovo dvoje prekrasne djece.
Odjednom, sudbina se umiješala tragičnim obratom događaja. Bahrudin je prerano preminuo u kobnoj saobraćajnoj nesreći.
Vojnik koji je nekada bio predmet sprdnje cijele nacije zapravo je utjelovio bit naših života tijekom devedesetih. Njegove izravne, ali brutalno iskrene riječi posjeduju bezvremensku kvalitetu koja bi se lako mogla naći u obrazovnim materijalima. Oni imaju univerzalni značaj, služeći kao mjerilo za nas same i za određeno razdoblje.
Potresne riječi koje je izgovorio ostat će zauvijek urezane u našim mislima: “Neka mi Bog da milosti da se živ vratim u vojarnu; danas sam svjedočio gubitku trojice svojih suboraca.”
Unatoč povratku u vojarnu i odlasku kući, Bahrudin nije uspio izbjeći ruke sudbine.
Tragično, točno sedam godina nakon što je te riječi izgovorio pred promatračima Jugoslavije, život mu je prekinut u kobnoj prometnoj nesreći.
Okrutna priroda života i ironija sudbine osvijetljeni su ovim srceparajućim događajem. Sudbina može biti neumoljiva i nepravedna, tjerajući nas da preispitamo svrhu koja stoji iza našeg okruženja. Bahrudin Kaletović, predstavnik jedne ere i jedne zemlje, zauvijek je urezan u naša sjećanja kao svjedočanstvo iracionalnosti rata i neizvjesnosti života. Njegova pripovijest služi kao dirljiv podsjetnik na to koliko je krhko ljudsko postojanje i naglašava važnost njegovanja svakog trenutka provedenog s nama najdražima.
