Među najukletijim lokacijama u Europi jedna je kuća od koje mnogi koji znaju za nju prođu jeza. Ova kuća nalazi se u selu Škrinjari, Hrvatska, smještenom između Vrbovca i Bjelovara. Lokalne legende tvrde da je ova kuća dom više duhova, uključujući mladu djevojku koja je umrla u bunaru i uznemirujuću ženu bez očiju. Mnogi su izvijestili da su čuli alarmantne krikove i doživjeli neobjašnjive događaje unutar zidova kuće.
Unutar granica ove kuće postoje brojne priče o čudnim događajima. Međutim, najpoznatija od tih priča uključuje skupinu policajaca koji su, kao rezultat oklade, proveli noć unutar njegovih zidina i probudili se sljedećeg jutra bez sjećanja na prethodnu večer i lišeni svake boje. Na povratku iz Bjelovara, dvije sestre i suputnica susrele su ženu koja je stajala ispred kuće. Ova je žena stajala na mostu, prekriženih ruku, ispuštajući urlik od kojeg se ledila krv. Kad se okrenula prema njima, njezino je lice bilo tek sjena, s rupama umjesto očiju.
Tijekom godina, ukleta kuća nakupila je mnoštvo zadivljujućih anegdota. Dok su neki mještani ova izvješća zabavni, drugi ih smatraju uznemirujućima. Štef, stanovnik Škrinjara, nema zamjerke da se ljudi dobro zabavljaju i izražavaju kroz govornu i pisanu komunikaciju. Ipak, smatra da bi mještani trebali razmisliti o tome kako mogu imati koristi od ovih aktivnosti. Štef sumnja u tu tvrdnju, ali jedna ga je pojava natjerala na ponovno razmišljanje. Prije nekoliko godina u kuću su iz znatiželje ušli djevojka, njen dečko i prijatelj. Nakon što su proveli nekoliko sati unutar njegovih zidova, na zidu su napisali datum svog posjeta: 31. kolovoza 2002. Čuli su i neke neobične zvukove, vjerojatno izazvane lutajućim životinjama. No, iste noći godinu dana kasnije, djevojka i mladić doživjeli su tešku prometnu nesreću prolazeći pored kuće.
Nakon smrti vlasnika kuće i njegovih sinova, koji žive izvan Hrvatske, Stipe, rođak koji živi u obližnjem selu, ponudio je svoje viđenje situacije. Odbacujući sve glasine da je rezidencija “ukleta”, Stipe je čak izrazio spremnost da živi u kući za samo 50 ili 100 eura, a kamoli šuškavih 1000. Stipe započinje priču pričom o tome kako je njegov bratić dobio parcelu od zemljište na određenom mjestu i počeo graditi rezidenciju za svoja četiri potomka. Prvotni plan bio je obraditi preostalo zemljište oko kuće i iskoristiti ga za svoj opstanak. Međutim, tijekom izgradnje rezidencije, djeca su počela oklijevati oko plana i na kraju su se odselila.
Moj bratić je donio odluku da svoju kuću proda za 120.000 maraka. Potencijalni kupac je iskazao interes, ali je cijenu smatrao previsokom. Kao rezultat toga, kupac je širio lažne glasine po selu da je kuća ukleta ili da je sagrađena na groblju u pokušaju da smanji traženu cijenu. Krajem 1970-ih novinar Dražen Kocijan Kocka čuo je jednu od tih glasina i prvi objavio priču o navodno ukletoj kući. To je dovelo do njegove široke popularnosti kao teme rasprava, kako je primijetio Stipe. Dok je autentičnost priče i dalje diskutabilna, ne može se zanemariti da je kuća trenutno u ruševnom stanju i izaziva osjećaj nelagode kod onih koji je vide.
