Nataša Kojić vratila se u Srbiju iz Amerike nakon 16 godina izbivanja iz obitelji i grada. Njen otac Keba nije mogao vjerovati kada se njegova draga vratila u zemlju. Mnogo je puta rekao kako je nesretan i jadan što je ona daleko od njega, ali sada nakon mnogo godina, njegovoj radosti nije bilo kraja.
Natashini počeci u Americi bili su, u najmanju ruku, skromni.
Radikalan korak preseljenja u Ameriku bio je gdje je Nataša nastavila svoj život i školovanje sve do svršetka na prestižnom sveučilištu Berkley u Bostonu. No putovanje joj nikad nije bilo tako lako.
Trenutak teškoće ispunio je američki boravak za Natašu. Jedno vrijeme je bila u jako teškim okolnostima, u vrijeme kada je jedva imala dobar novac čak i za osnovne potrebe i mogla je pojesti samo jedan muffin dnevno. Upravo su joj oni, roditelji Olja i Keba, pomogli financijski i pružili joj svoje rame iako je Nataša bila sigurna da se ne želi vratiti u Srbiju.
Teškoće i problemi u Americi
Natašina borba u Americi nije bila samo financijska poteškoća. Mediji čak pišu da je Nataša imala ozbiljnih problema i s njegovim bivšim dečkom, koji ju je čak i prijavio policiji jer ga uznemirava. Još jedno teško razdoblje njezina života čini njezinu situaciju još težom u Americi. Također, kako bi platila dug, iznajmila je stan i svakodnevno ga izdavala trećoj osobi, među ostalim načinima snalaženja i preživljavanja u tako neljubaznom okruženju.
Protiv savjeta roditelja, Nataša se nije htjela vratiti u Srbiju, vjerojatno zbog svega što je već izgradila i iskustava stečenih u Americi. Ali život je na kraju odlučio drugačije.
‘Puno godina kasnije Nataša Kojić vratit će se u Srbiju, a to je naravno bila velika sreća za njenog oca Dragana Kojića Kebu.
Puno bi pričao o tome kako mu je bilo teško što nije imao kćer u blizini, koliko je patio, koliko mu je nedostajala. Kako je rekao, “briga je tu, često me obuzme, nisam toliko slobodan, samo ja znam kako mi je. Plačem zbog nje.” Ove su riječi bile dokaz koliko mu je ona značila i sada, kada se konačno vratio, mogao je uživati u tom dragocjenom trenutku.’
