Glazbenik, voditelj i poduzetnik je za 60 godina, kako kaže, prošao puno toga, a život mu je bio posut ružama koliko i trnjem.
Ako ne znamo kako to čitati, ljudi smatraju da je vrijeme zabrinjavajuća stvar i tumačenje kao mjera koliko je vrijedno truda i zapamtiti da je to doista… pa, ne za trošenje uzalud. I još nešto sam shvatio, da sada recimo sa 60 godina, bez obzira koliki mi je pješčani sat, puno je vremena iza mene, a jako malo do moje, recimo, smrti, zar ne? jer svi ćemo doći do tog dana, pa do tog drugog puta koji mi je ostao, nakon svega što sam naučio i počeo učiti kako to cijeniti i kako to potrošiti.
Tako da sam u tom smislu što god se reklo osigurao sam sebi možda i lagodan život, čak sam postao i gospodar svog vremena” – kaže Žika koji ističe da spava dok mu se ne pospano da je posložio vrijeme kada radi. kako njemu odgovara.
I utoliko, mogu reći bez rezerve, ja sam gospodar, recimo, svog života. Ipak, netko bi mogao reći da sam možda ostvario nešto što nije velika sreća, ali dovoljno da mi još malo uljepša život. than0 Ostatak vremena želim provesti na pametan način u tom smislu, pa čak i velike planove da ne zaradim novac.
Samo osjećam da ako mi Bog da možda pet, deset, petnaest godina, bit ću jako zahvalan da ću možda za svoje dobro i mjereno svojim sustavom vrijednosti stvoriti mnogo više nego što sam radio u prošlosti. Ajde, ja ću reći 40 godina jer tih prvih 20 se ne računa kao nešto u ozbiljnom životu – kaže Žika, napominjući da se mnogi kad dođu u neke godine okrenu i “tek tada se probude i shvate da su potrošili. njihov život.”
Žika je na samom početku iznio svoje planove, a onda je krenuo s pričom o djetinjstvu koje je proveo u Aleksandrovcu s roditeljima, ali i mlađim bratom koji je, kako je rekao, “jedan roker, jedan ozbiljan i jedan divan, ajde , sad mogu reći ne kao brat nego kao čovjek, kao ljudsko biće.”
Tvrdi da je bio slobodan u svom rodnom gradu, Һika, i da je bio izvrstan student – lovac na vukove.
– Bilo nas je u toj generaciji, koliko me je bilo, bila je velika škola ,,Aca Aleksić“. Bio sam Titov pionir, i tu zakletvu još uvek pamtim. I nekad, možda to i ne bih htio reći, ipak danas kad postanem pionir dajem danas solenu zakletvu da ću biti dobar i veran drug, da ću svoje roditelje poštovati i starešine…I nije to ni važno ali su te dve stvari veoma bitne kad pređimo na ovo vreme – kaže između ostalog Žika pa dodaje:
Ali te riječi, da ću biti dobar i vjeran prijatelj i da ću poštovati svoje roditelje i starije, kad prebaciš u ovo vrijeme, nekako su malo melankolične. Mijenja se malo, recimo da svijet napreduje više u tehničkom smislu, ali usput i ljudi su ovi trendovi, dopustite mi da kažem da ste psiholog pa onda vrlo dobro znate psihijatar kako unutarnja svijest ljudi i ako govorimo o moralu i etici i to malo nagrize zub vremena i onda se malo rastuzim i pitam se gdje se izgubilo to drugarstvo gdje je nestalo izgubio da ću biti vjeran da ću biti pošten pošten gdje se to malo izgubilo među ne samo novom nego i među nama starom generacijom i mi polako slabimo.
Majka je bila učiteljica, najviše se brinula o njemu i bratu, ali Žika spominje i svog oca koji je također imao vrlo važnu ulogu.
Ne da bez ikakvih gorućih problema, prije svega moja majka – po vokaciji profesorica, ‘mamu svi zovu divna, moja mama je bila divna’, i moj otac Dušan, takoreći, čovjek od poštenja u najmanju ruku. Nikada nisam svjedočio bilo kakvom obliku nasilja mog oca nad mojom majkom. Nikad ga nisam vidio da viče na nju. Bila je to vedrina koja je vladala između njih gdje sada s ove udaljenosti znam da ga je toliko poštovala i da je bio, kako kažu, nježan i prema njoj i prema nama.
