Istog dana kada je obitelj Kosovich doživjela dvostruku tragediju, bračko selo Pešta zavijeno je u crno. Prvo je umro Fazlija Ćosović, a ubrzo nakon saznanja o njegovoj smrti prestalo je kucati srce i njegove sestre Muhruše Hasić.
Fazlija Ćosović, kojeg su voljeli i voljeli prijatelji i komšije, preminuo je u 61. godini života. Njegova smrt izazvala je duboku bol i tugu njegove obitelji i poznanika, a posebno njegove sestre Muhluse, koja nije mogla podnijeti gubitak.
Mukhrusa je bio oženjen u selu Karajukiće Bunari i umro je ubrzo nakon što je saznao za bratovu smrt. Tragedija je dodatno potresla obitelj i zajednicu, ostavljajući ih u dubokoj žalosti. Mukhrusha iza sebe ostavlja muža Rahmana, sinove Sadiqa i Hasiba, kćer Sadiqu, unuke i veliku obitelj.
Obitelj i prijatelji tužno se opraštaju
Dženaza Fazlije Đosovića bit će obavljena u džamiji u Bračaku, dok će Mukhruša biti ispraćen iz kuće u Čebnarima, Karađuki, i sahranjen na mezarju u Bioku. Oba ispraćaja zakazana su za 5. prosinca 2024.
Obitelj i prijatelji se tužno opraštaju i mole za duše Fazlije i Mukhrushe, prisjećajući se njihovih života ispunjenih ljubavlju, brigom za bližnje i solidarnosti.
Tragedija je ostavila neizbrisiv trag u selima Peshtri i svima onima koji su ih poznavali.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u kategoriju anksioznih poremećaja i karakteriziran je prisutnošću opsesivnih misli praćenih vidljivim ili nevidljivim kompulzivnim ponašanjem. U ovom poremećaju, pojedinac doživljava jednu ili više nametljivih i ponavljajućih misli ili slika koje uzrokuju nevolju i proizvode osjećaj tjeskobe.
Opsesivne misli imaju jednu karakterističnu značajku koja ih izdvaja – njihov sadržaj često je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima i moralnim uvjerenjima osobe. Te misli mogu uključivati nanošenje fizičke ozljede sebi ili drugima, često uključujući ekstremno nasilje ili čak oduzimanje života drugome. Oni također mogu istražiti neprikladna seksualna ponašanja, kao što su incest ili pedofilske misli, ili misli i slike koje sugeriraju homoseksualne sklonosti kod heteroseksualnih pojedinaca.
Osim toga, mogu postojati bogohulne misli, kao što su kletve upućene Bogu. Oni koji doživljavaju te opsesivne misli ili slike žive u strahu da bi mogli djelovati prema tim mislima. Uvjereni su da je sadržaj njihovih misli na neki način povezan s njihovom osobnošću, označavajući sebe kao potencijalne “ubojice, silovatelje, pedofile itd.” To dodatno povećava njihovu tjeskobu i strah. U biti, zaključuju da ako im štetne misli ili slike uđu u um, to ukazuje da su sposobni za takve radnje.
