Emir Kusturica jedan je od najpoznatijih i najpriznatijih filmaša koji su potekli s prostora bivše Jugoslavije, a ostavio je značajan trag u svjetskoj kinematografiji. Njegovi su radovi prepoznati ne samo u Europi nego iu svijetu, a mnoge holivudske zvijezde radosno pristaju glumiti u njegovim filmovima.
Jedna od njih je i Monika Bellucci, koja se naprosto zaljubila u njega i njegov jedinstven stil snimanja filmova. Kusturica je poznat po filmovima punim emocija, jakim vezama s balkanskom kulturom, kao i specifičnom spoju magičnog realizma i crnog humora.
Kusturica je rođen u Sarajevu i svoje prve godine proveo je u gradu. Za umjetnost se počeo zanimati vrlo mlad. Kasnije je otišao u Prag studirati režiju na svjetski poznatoj Akademiji za filmsku umjetnost nakon što ga je potaknuo netko tko je vidio njegov rad na filmskom setu. Još kao student režirao je nekoliko nagrađivanih kratkih filmova koji su ga privukli pozornost javnosti, poput “Guernice” iz 1978. koja je nagrađena na filmskom festivalu u Karlovym Varyma.
Kusturica je osvojio Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu za svoj dugometražni prvijenac Sjećaš li se Dolly Bell? 1981. i oglasio se svijetu. Njegov drugi igrani film, Otac na službenom putu (1985.) osvojio je još jednu prestižnu nagradu – Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu.
Ti su ga uspjesi svrstali u sam vrh europskih redatelja, a njegov rad nastavio je istraživati temeljne balkanske teme – identitet, obiteljske odnose, sukobe, a sve pod okriljem magičnog realizma i crnog humora. Neki od njegovih najpoznatijih filmova su Dom za vješanje, Arizona Dream, Underground, Black Cat, White Cat i On the Milky Way.
Osim redatelja, Kusturica je i strastveni glazbenik. Zajedno sa svojim bendom “The No Smoking Orchestra” obilazi svijet i spaja balkanske ritmove s energijom punk rocka. To je glavni element u njegovim filmovima, daje im taj dodatni glas, taj naboj emocija. To je ono što mi je izuzetno kod Kusturice, ne samo na filmu nego iu glazbi, pametna sinergija te dvije umjetnosti.
Kusturica je poznat po projektu Drvengrad na Mokroj Gori gdje je podigao izuzetno etno selo koje danas služi kao turističko mjesto i kulturni centar. U Mokroj Gori organizira se festival Kustendorf koji okuplja brojne poznate filmaše, ali i talentirane mlade, pružajući im platformu za izlaganje svojih radova i razmjenu iskustava.
Njegovo je ime uvijek izazivalo kontroverze, a njegove političke sklonosti i javni istupi sigurno nisu pomogli njegovoj stvari. O nacionalnom identitetu, jugoslavenskom ratu i političkim izazovima na Balkanu Kusturica je često govorio, izazivajući različite reakcije. Njegov prelazak na pravoslavlje bilo je, međutim, pitanje koje je najviše privuklo pozornost i izazvalo široku raspravu, posebno ako se pogleda njegovo bošnjačko porijeklo.
Kusturica je izjavio da nije prešao na pravoslavlje; on se samo krstio i otkrio da je samo obavio sakrament kada su ljudi dovodili u pitanje njegovu vjeru i vjeruje da je tek nakon proučavanja svojih korijena saznao da su njegovi preci zapravo bili pravoslavci, a ne muslimani kako su ih tjerali da vjeruju.
Sjećam se da je ta obitelj aproksimirana, međutim, kao muslimanska, iako su u povijesti uvijek bili sljedbenici pravoslavlja. Moj otac Murat Kusturica bio je ateista i Srbin. Naši obiteljski korijeni sežu više u kulturu nego u religioznost. Tvrdio je da su njegova istraživanja njegovih korijena više društveno-osobna i privremena stvar nego akademska vježba kako se na površini činilo.
Među ostalim otkrićima na tečaju, redatelj je naveo: “Moji preci su bili pravoslavci, ali su pod turskim osvajačima morali postati muslimani da bi preživjeli. Međutim, mislim da je moje obraćenje bilo društvenog, a ne vjerskog karaktera jer mi je tradicija bitna.”
