Već više od četiri desetljeća Goca Lazarević je istaknuta ličnost domaće glazbene scene, sakupivši impresivan repertoar vrhunskih hitova. No, njezin osobni život ostaje pod velom tajne, a danas se bavimo izazovima s kojima se suočava u privatnoj sferi. Put do slave i prosperiteta nije bio lak za proslavljenu folk pjevačicu Gordanu Gocu Lazarević. Unatoč brojnim preprekama u životu, uspjela je zadržati pozitivan stav i prepoznata je po svom blistavom osmijehu, karakteristici koja rijetko nedostaje na njezinom licu. Goca Lazarević rođena je 28. ožujka 1954. u Takovu i završila je osnovno obrazovanje u rodnom gradu prije nego što se preselila u Beograd kako bi upisala studije ekonomije.
U odsustvu roditelja, koji su bili zaposleni u inostranstvu, Goca i njen brat ostali su u Srbiji, nailazeći na svom putu kroz brojne poteškoće. “Prije osamostaljivanja susreo sam se s obiljem nedaća. Egzistencija je bila surova. Da bi se održali, moji su roditelji morali potražiti posao negdje drugdje. Brigu o bratu i meni povjerili su ujaku i strini. Na kraju, moja teta se također morala pridružiti radnoj snazi, ostavljajući nas pod nadzorom sumnjive osobe u izoliranoj rezidenciji u šumi. Otišao je bez presvlačenja deset dana”, otkrila je Goca u televizijskom gostovanju.
Skromnim životnim stilom neustrašivo je dijelila živo urezane detalje koji su joj ostali u sjećanju.
Cijeli tjedan naš dnevni ritual vrtio se oko mazanja paštete i margarina na komade kruha jer nam je to jedino bilo poznato. Ali sve je dramatično krenulo s dolaskom moje tete. U to je vrijeme moj dugogodišnji gastritis počeo pokazivati svoju prisutnost, stanje s kojim se nosim od djetinjstva. Unatoč tome, moram priznati da nam glad nikada nije bila problem. Jednom mjesečno počastili bismo se kupovnom čokoladom, malim užitkom koji nam je omogućio okus svijeta izvan našeg vlastitog.
Pričajući o svom osobnom putu, pjevačica je zaronila u dubinu sjećanja na djetinjstvo, gdje je tragičan gubitak majke u prometnoj nesreći ostavio neizbrisiv trag. Već u mladosti odsutnost majke duboko se urezala u njezinu svijest, o čemu svjedoče snovi koji su je godinama proganjali. Ti snovi, prepuni neutažene čežnje za majčinom ljubavi, ustrajali su kao stalni podsjetnik na prazninu koju je ostavio majčin preuranjeni odlazak.
U tom konkretnom slučaju, izrazila je poteškoće s kojima se suočavala tijekom odrastanja zbog očevih odnosa s raznim ženama, od kojih su neke pokazivale ljubaznost prema njoj i njezinu bratu, dok druge nisu.
Nakon toga moj se otac uključio u više neformalnih sindikata. Te su se žene loše ponašale prema nama, a kad god bi se pojavila neka nova, zamišljao sam daleku izmišljenu srednju školu i maštao o bijegu iz njihova društva. Na kraju sam, kao što je Goca predložila, stigao do Beograda.
Kad je napunila 15 godina, odlučila je preseliti se u glavni grad i živjeti kod maćehinih rođaka. Nažalost, njezino vrijeme tamo bilo je sve samo ne ugodno. U toj obitelji bio je sin jedinac koji ju je redovito fizički zlostavljao. “Činilo se da ga je moja sama prisutnost uznemirila. Potaknut ljubomorom, napadao bi me dan za danom. Tijekom jednog posebno snažnog napada skupila sam hrabrosti uzvratiti udarac. Kao rezultat toga, njegova je majka inzistirala da pronađem drugo mjesto za uživo. Skupio sam svoje stvari u jednostavnu kartonsku kutiju i krenuo u potragu za svojom tetom, čije mi je boravište bilo samo nejasno poznato. Srećom, na kraju sam otkrio da je zaposlena u bifeu koji se zove Lion’s. Međutim, lociranje ustanove pokazalo je biti pravi izazov”, podijelila je pjevačica, glasom prepunim emocija. Cijeli život srce joj je pripadalo 16 godina mlađem voljenom suprugu Miultinu Popoviću Zaharu. Zajedno su doživjeli radost odgoja dvoje djece.
Pjevačičin uspon do slave može se dijelom pripisati pjesmi “Vidovdan”, iskrenoj posveti Vesni Zmijanac. Ovaj zadivljujući hit, uz brojne druge, skladatelj je majstorski osmislio. Godine 1990. Goca je pružila uvid u njihovu vezu i rasvijetlila faktore koji su doveli do njihovog konačnog rastanka.
Goca je, odišući mističnošću, prenijela zadivljujuću privlačnost različitosti koja proizlazi iz zanosnog sraza suprotstavljenih elemenata. Ipak, kada te razlike ne uspiju pronaći sklad, to može biti neodoljivo iskustvo. S vremenom su neki aspekti postojanja postali neodrživi, što je rezultiralo potpunim obratom. Goca je na zagonetan način aludirala na delikatnu ravnotežu između ljubavi i mržnje, naglašavajući koliko su one istinski isprepletene su.
Nakon sazrijevanja svoje djece, Goca je upoznala poduzetnika Branka, koji je imao dvije tvrtke u Beogradu. Ovaj susret zapalio je romantičnu vezu koju Goca dosljedno smatra oličenjem ljubavi. Branko je tragično preminuo u 55. godini života, ostavivši Gordanu Lazarević u stanju vječne tuge i nerazriješene tuge. Bitno je naglasiti da se Gordana Lazarević namjerno odlučila ne udati za novog suputnika jer je smatrala da bi to bilo nepravedno prema njezinoj djeci.
Boraveći na Bežanijskoj kosi, Gocu neizmjerno vesele redovne posjete kćerkine djece, Dunje i Balše, jer joj to omogućava da se prisjeti i ponovo doživi živost svoje mladosti.
