U nedavnoj objavi na društvenim mrežama Jelena Karleuša izrazila je uvjerenje da susjedne vlade gaje neprijateljstvo prema Srbiji. Posebno se osvrnula na Bošnjake, Hrvate, Crnogorce i Albance pojedinačno. Prema njenim riječima, zapanjujuće je kako te vlade, zajedno sa svojim medijima, konstantno pokazuju animozitet prema Srbiji. Nasuprot tome, Srbija nudi brojne beneficije i privilegije građanima ovih susjednih zemalja koji odluče živjeti, raditi i zarađivati u Srbiji. Karleuša se posebno osvrnula na Crnu Goru, dovodeći u pitanje njihovo opetovano glasanje protiv Srbije unatoč činjenici da značajan dio Crnogoraca živi u Srbiji bez ikakvih moralnih i političkih briga. Istaknula je da ovi glasovi nisu protiv neživog predmeta, već protiv naroda i države koji podržavaju svoje sugrađane.
Nadalje je izrazila zabrinutost zbog nepravednih postupaka tih pojedinaca, naglasivši da njihovo likovanje podsjeća na unakažene majmune kada je prisutan ranjeni lav. Ne samo da se nezakonito otima ogroman dio teritorija, već to također predstavlja kršenje svih zakona koje su uspostavili Ujedinjeni narodi. Zapanjujuće, umjesto da traže pravdu, oni se natječu u nanošenju daljnje štete.
Nastavljajući svoju izjavu, naglasila je da su pojedinci motivirani spoznajom da mogu podići razinu svog utjecaja. Imperativ je, ponovila je, da nitko licemjerno ne aludira na politike i intelekt devedesetih, jer ih u sadašnjosti više nema.
Dodatno, on tvrdi da ako bi Srbija iznijela percipirane “nepravde” iz prošlih desetljeća – 1990-ih, 1950-ih, 1940-ih, 1930-ih i 1920-ih – zajedno s postupcima Jasenova, Tita i komunista, koji su, prema njemu , nanio štetu Bošnjacima, Albancima i drugim etničkim skupinama, a da im nije osigurao osnovnu infrastrukturu, doveo bi do kolektivnog proglašenja „genocidnog Balkana“.
U nastavku izlaganja ukazala je na povijesne veze i sukobe između različitih etničkih grupa u regiji, ističući kako zajedničko porijeklo Crnogoraca, Hrvata i Bošnjaka, kao i utjecaj sufiksa -ić na razumijevanje srpskog jezika, doprinose kompleksno razumijevanje povijesti regije. Dodatno, istaknula je upletenost Albanaca s Kosova u plemenske bande koje su tijekom Prvog svjetskog rata napadale srpsku vojsku u povlačenju, što je rezultiralo uništenjem stoljetnih srpskih manastira.
Prema njegovim tvrdnjama, autor sugerira da su ljudi na Balkanu zaraženi ulizičkim ponašanjem i da gaje duboko ukorijenjeni animozitet prema Srbiji. Nadalje tvrdi da su reakcije Srbije sporadične i da se događaju samo zbog neuspjeha nacije da prizna i traži pravdu za bezbrojne žrtve koje su pretrpjele raseljavanje, prisilnu asimilaciju i obespravljenost.
Izražavajući nepokolebljiv stav protiv bilo koje vrste agresije i zločina, odlučno osuđuje takva djela i zalaže se za pravdu. U tom smislu, ona također izražava svoju osudu svake nepravde nanesene njenoj zemlji.
