Jutro koje je promenilo živote

Dana 4. maja, rani jutarnji sati doneli su tragediju koja je duboko potresla region. Na auto-putu A3, dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj su život izgubile dve osobe, dok je čak 31 lice povređeno. Ovo nije bio samo još jedan izveštaj iz crne hronike – za mnoge porodice, to je postao trenutak u kojem se vreme zaustavilo.

Dok su mediji tek počeli da objavljuju šture informacije, mnogi su očajnički tragali za bilo kakvom potvrdom o sudbini svojih najmilijih. Među njima je bila i čitateljka portala GPMaljevac, koja se obratila javnosti, pokušavajući da pronađe svoju nestalu majku, jednu od putnica kobnog autobusa.

U ovom tekstu prepričavamo sve ono što je do sada poznato o ovoj nesreći, ali i o emocijama, strahu i nadi koje su isplivale u njenoj senci. Istovremeno, delimo i važne informacije za sve koji se mogu naći u sličnoj situaciji, u nadi da ćemo time nekome pomoći u trenucima neizvesnosti.

 Detalji nesreće i tihi očaj porodica

Nesreća koja je prekinula putovanja i snove

U ranim časovima 4. maja, negde na deonici auto-puta A3, dogodio se sudar koji je za nekoliko sekundi promenio tok života putnicima jednog autobusa. Dve osobe su izgubile život, a više od trideset putnika je zadobilo povrede različitog stepena – od lakših ogrebotina do teških povreda koje zahtevaju hitnu medicinsku intervenciju.

Ubrzo nakon nesreće, pojavile su se brojne spekulacije o njenom uzroku. Jedna od prvih i najrasprostranjenijih verzija bila je da je do nesreće došlo zbog srne koja se pojavila na putu. Međutim, naknadne informacije govore drugačije – prema nepotvrđenim izveštajima, postoji sumnja da je vozač putničkog automobila marke Golf zaspao za volanom, što je dovelo do kobnog kontakta sa autobusom.

Potraga za majkom: priča jedne ćerke

Među stotinama zabrinutih ljudi koji su pokušavali doći do informacija o svojim najmilijima, jedna žena se izdvojila – ćerka jedne od putnica autobusa, koja je putem društvenih mreža i portala pokušala da stupi u kontakt sa bilo kim ko bi mogao imati informacije o sudbini njene majke.

“Od kada sam čula za nesreću, nisam dobila nijednu informaciju. Telefon joj je isključen, niko se ne javlja. Samo želim da znam da li je živa.” – izjavila je potreseno.

Ova rečenica odražava neizmeran strah i nemoć koje ljudi osećaju kada su suočeni sa haosom, a sistem informisanja nije dovoljno brz ni dostupan.

Procedura za porodice – kako doći do informacija

U danima kada se šire panika i dezinformacije, tačne i proverene procedure mogu spasiti mnogo vremena, živaca, pa i života. Jedna čitateljka portala koja je uspela da stupi u kontakt sa Policijskom stanicom u Kutini, podelila je izuzetno važan savet koji se tiče načina na koji bližnji mogu dobiti informacije o nastradalima.

Prema njenim rečima, ni bolnice ni policijske stanice nisu ovlašćene da daju informacije putem telefona. To je regulisano zakonima o zaštiti privatnosti i bezbednosti podataka.

Ako sumnjate da je vaš bližnji bio među putnicima, evo šta treba da uradite:

Postupak za dobijanje informacija o nestaloj osobi:

  1. Uputiti se lično u najbližu policijsku stanicu, u mestu prebivališta.

  2. Ponesite lična dokumenta – vaša, kao i, ako je moguće, dokumente nestale osobe.

  3. Pripremite dokaz o srodstvu – to može biti izvod iz matične knjige rođenih, venčani list, porodična knjižica i slično.

  4. Policijska stanica u vašem mestu kontaktira nadležne u Kutini i prosleđuje zvaničan zahtev.

  5. Policajci u Kutini potom započinju proveru u bolnicama i drugim relevantnim ustanovama.

Ova procedura možda deluje sporo, ali je jedina zakonski ispravna i bezbedna.

Lična tuga u senkama sistema

Jedna od najtežih stvari u ovakvim situacijama jeste neizvesnost. Ljudi žele odgovore – odmah, jasno i potpuno. Međutim, sistem ne funkcioniše uvek tako brzo, posebno kada se sve odvija pod stresom, u vanrednim okolnostima i kada su uključene različite službe: policija, hitna pomoć, bolnice, osiguranje, javnost.

Dok se čekaju službene liste nastradalih, dok se proveravaju identiteti, dok se neki ljudi nalaze u nesvesti, a drugi nisu u stanju da govore – porodice gube razum pokušavajući da povežu informacije. Iako je procedura jasna, ljudska potreba za informacijom o voljenoj osobi ne može da se stavi u formalne okvire.

 Bolna lekcija o životu i solidarnosti

Tragedije kao što je ova na auto-putu A3 podsećaju nas koliko je život krhak, a sigurnost iluzija koju često uzimamo zdravo za gotovo. Dovoljna je jedna sekunda nepažnje, jedan zatvoren kapak vozača koji nije stigao da se odmori, da bi desetine života bile izmenjene zauvek.

Iz ove priče možemo izvući nekoliko važnih pouka:

  • Nikada ne ignorišite umor za volanom. Ako ste iscrpljeni, zaustavite se i odmorite.

  • Uvek nosite lične dokumente sa sobom, posebno kada putujete duže relacije ili u inostranstvo.

  • Informišite svoje bližnje o planu puta. Kratka poruka može pomoći u hitnim situacijama.

  • Znajte kako da postupite ako vaš bližnji nestane u nesreći. Poštujte proceduru i sarađujte sa nadležnim organima.

Na kraju, ono što ostaje jesu sećanja, trauma i nada da će svi oni koji su povređeni preživeti i oporaviti se, a da će sistem sa svakom ovakvom nesrećom naučiti kako da reaguje brže, preciznije i humanije.

Za one koji su izgubili voljene, reč utehe je možda slaba, ali zajednička empatija i solidarnost mogu biti snaga da izdrže dalje. Za one koji još uvek tragaju – nada ostaje svetionik u noći.

Ads