Politikolog Jasmin Mujanović komentarisao je za N1 aktuelnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, ocijenivši da je zemlja “zaglavila u dubokoj institucionalnoj i političkoj krizi”, ali i naglasio da ona, bez obzira na slabosti, ostaje država koju presuđeni bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nije uspio potisnuti.

Bosna i Hercegovina se već decenijama suočava s dubokim institucionalnim i političkim problemima koji koče njen razvoj i evropski put. O tim izazovima je u razgovoru za N1 govorio politikolog Jasmin Mujanović, koji je ocijenio da je zemlja i dalje „zaglavila“ u višeslojnoj krizi, ali istakao i da, uprkos slabostima, Bosna i Hercegovina kao država opstaje i nije je uspio potisnuti ni presuđeni bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Njegovi komentari osvrću se na ulogu domaćih političkih aktera, posebno SNSD-a i HDZ-a, na evropske integracije, na značaj međunarodne podrške, ali i na širi regionalni i globalni kontekst u kojem se BiH nalazi.

Evropska podrška i posjeta Marte Kos

Mujanović je naglasio da su posjete evropskih zvaničnika poput specijalne predstavnice Marte Kos dobrodošle, jer šalju signal da se situacija u BiH prati i da podrška postoji. Međutim, dodao je da takvi gestovi sami po sebi nisu dovoljni.

• „Bosna i Hercegovina jeste zaglavljena u izuzetno dubokoj političkoj krizi. Ipak, značajno je da je gospođa Kos došla na tri dana, jer to nije kratka posjeta. No, trebat će jedan mnogo značajniji stepen evropske podrške ako želimo rezoluciju trenutne krize,“ poručio je Mujanović.

Ovo znači da je potrebna aktivnija i konkretnija pomoć – ne samo simbolične posjete, već politički i institucionalni pritisak kako bi se pokrenule reforme.

Uloga HDZ-a i SNSD-a

Prema Mujanoviću, iako je javnost navikla da se SNSD i Milorad Dodik označavaju kao glavne kočnice evropskog puta, u ovom trenutku ključne prepreke dolaze od HDZ-a BiH.

• HDZ predvodi Vijeće ministara BiH,

• insistirao je da SNSD ostane dio vlasti,

• i na taj način su, prema njegovim riječima, blokirane brojne reforme.

Mujanović je bio posebno skeptičan prema najavama lidera HDZ-a Dragana Čovića da bi mogao razgovarati sa svim parlamentarnim strankama u zemlji.

• „HDZ i SNSD doživljavam kao dva krila jedne političke stranke. To što Čović ponekad promijeni retoriku kada dođu evropski zvaničnici, u suštini ništa ne mijenja. Svakodnevno vidimo da HDZ brani Dodika i SNSD svim svojim političkim kapacitetima,“ rekao je Mujanović.

Ovaj stav jasno ukazuje na percepciju da postoji čvrst savez između dvije stranke koji koči institucionalne procese u BiH.

Nema pomaka u reformama

Jedan od ključnih problema, prema Mujanoviću, jeste činjenica da nema naznaka da će doći do ozbiljnog napretka u provođenju reformi.

• BiH nema usvojen budžet,

• reforme potrebne za pristup evropskim fondovima su u zastoju,

• SNSD je već najavio da neće podržati ključne odluke.

„Ja stvarno ne vidim nikakve naznake da će doći do promjene. Rokovi su takvi da je teško zamisliti da bi vlast uspjela provesti reformsku agendu do kraja godine,“ rekao je Mujanović.

On naglašava da se radi o produženoj institucionalnoj blokadi, koja traje još od poslijeratnog perioda i ima korijen u samom Dejtonskom sporazumu.

• „Ovo je evolucija jedne dugotrajne političke krize, rezultat ustavnih i sistemskih problema. Sve dok ne dođe do ustavnih reformi, nemoguće je ostvariti suštinski progres,“ dodao je.

Opozicija u RS-u i Dodikovo povlačenje

Mujanović se osvrnuo i na situaciju u Republici Srpskoj, posebno na najavljene prijevremene izbore za predsjednika entiteta.

• Po njegovom mišljenju, SNSD ne može sebi dopustiti da izgubi najvažniju institucionalnu tačku u RS-u.

• Čak i ako formalno kandidata „gurnu“ preko koalicionih partnera, suština će ostati ista – SNSD će nastojati zadržati vlast.

U vezi s procesom protiv Milorada Dodika, Mujanović je podsjetio da je važno primijetiti kako država, iako slaba, ipak funkcioniše.

• „Vidjeli smo u postupku protiv Dodika da on nije uspio pobijediti državu Bosnu i Hercegovinu. Koliko god bila institucionalno i politički slaba, ona je temeljna tačka s kojom se mora računati,“ naglasio je.

Ovaj primjer pokazuje da institucije, iako oslabljene, ipak predstavljaju okvir u kojem se vodi borba za pravnu državu.

Regionalni i međunarodni kontekst

Mujanović je komentarisao i situaciju u Srbiji, gdje su višemjesečni protesti izazvali potrese na političkoj sceni.

• Predsjednik Aleksandar Vučić se suočava sa ozbiljnom krizom i padom međunarodne podrške,

• ali, kako kaže Mujanović, sami protesti nisu dovoljni bez snažne parlamentarne alternative.

„Najveći problem u Srbiji je to što, koliko god imaju izraženo građansko društvo, SNS je uništio parlamentarnu opoziciju. Bez toga protesti ne mogu srušiti vlast,“ istakao je.

Takođe, najavio je učešće na Sarajevskoj sigurnosnoj konferenciji, ističući da su ovakvi forumi važni za obrazovanje međunarodnih zvaničnika o složenim prilikama u BiH, ali i za otvaranje globalnih tema u Sarajevu.

Govoreći o Sjedinjenim Američkim Državama, upozorio je na sve izraženiju polarizaciju i opasnost normalizacije političkog nasilja, naročito nakon nedavnih ubistava.

• „Amerika je došla do tačke u kojoj ponovo moramo govoriti o normalizaciji političkog nasilja. Nadam se da će odgovorni ljudi imati kapaciteta da smire političku temperaturu,“ poručio je.

Za Mujanovića, demokratija ne znači da svi moraju misliti isto, već da se neslaganja moraju rješavati mirno, institucionalno i bez nasilja.

Iz izlaganja Jasmina Mujanovića jasno se iščitava nekoliko ključnih poruka:

1. BiH je u dubokoj krizi, ali ostaje država – Dodik nije uspio potisnuti njeno postojanje.

2. SNSD i HDZ djeluju kao saveznici, što dodatno blokira reforme.

3. Evropska podrška je potrebna, ali ona mora biti konkretnija i odlučnija.

4. Ustavne reforme su jedini put ka suštinskom napretku.

5. Regionalni kontekst (Srbija, ali i šire – SAD) pokazuje da se politička nestabilnost preliva i da je važno zadržati fokus na miru i institucijama.

Bosna i Hercegovina, iako oslabljena, ostaje temeljni okvir koji se ne može izbrisati. Put ka Evropi biće dug i težak, ali upravo ovakvi kritički glasovi podsjećaju da je promjena moguća samo kroz istinsku reformu i odgovornost domaćih političkih aktera.