O Josipu Brozu Titu vođi nekadašnje Jugoslavije i danas se vode brojne rasprave, a jedno od najzanimljivijih pitanja koje ne prestaje zaokupljati javnost jest ono što se zapravo dogodilo s njegovim posmrtnim ostacima.
Misterij poslije smrti: Gdje je zapravo pokopan Josip Broz Tito?
Više od četiri desetljeća nakon smrti Josipa Broza Tita, pitanje njegove sahrane još uvijek izaziva interes, kontroverze i razne teorije zavjere. Iako je službeni narativ jasan – da je doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije sahranjen u Kući cvijeća u Beogradu – mnogi i danas sumnjaju u tu verziju događaja. Glasine koje kruže godinama, potkrijepljene izjavama bivših državnih dužnosnika i nejasnoćama u samom protokolu sahrane, ostavile su prostor za vjerovanje da tijelo koje je ispraćeno s najvećim državnim počastima možda nikada nije stiglo do svog posljednjeg počivališta.
Smrt koja je zatresla regiju
Josip Broz Tito preminuo je 4. svibnja 1980. godine u 15:05 sati u Ljubljani, nakon dugotrajne borbe s zdravstvenim problemima. Neposredni uzrok smrti bilo je moždano krvarenje, a prethodno je mjesecima bio hospitaliziran, suočen s gangrenom, amputacijom noge i nizom komplikacija. Sahrana, održana 8. svibnja, okupila je više od 200 državnih delegacija iz cijelog svijeta, uključujući brojne šefove država i vlada. Bila je to, po mnogočemu, jedna od najveličanstvenijih državnih sahrana u povijesti 20. stoljeća.
Međutim, upravo ta veličina i strogo kontrolirana koreografija ceremonije ostavila je prostor za sumnje. Dok su mase u tišini prolazile pokraj zatvorenog lijesa, okruženog crvenim zastavama i čuvarima u svečanim uniformama, neki su se pitali: Je li Tito doista unutra?
Pijesak umjesto tijela? – tvrdnje koje su uzdrmale javnost
Jedna od najintrigantnijih teorija vezanih uz Titovu smrt potječe od Obrena Đorđevića, nekadašnjeg šefa Službe državne bezbednosti Srbije. On je tvrdio da u kovčegu izloženom u Saveznoj skupštini nije bilo Titovo tijelo, već – pijesak. Prema njegovim riječima, tijelo doživotnog predsjednika nije bilo pogodno za balzamiranje, iako je prvotno postojala ideja da bude smješten u stakleni mauzolej po uzoru na Lenjinov u Moskvi.
Navodno su različite supstance koje su mu ubrizgane pred smrt izazvale brzo raspadanje tkiva i pojavu neugodnog mirisa. Zbog toga je plan balzamiranja brzo napušten, a navodna zamjena tijela simbolično je prikrivena velikom ceremonijom i zastavom koja je prekrivala kovčeg.
Ove tvrdnje, iako nikada službeno potvrđene, potaknule su lavinu spekulacija. Ako u lijesu nije bilo tijelo Josipa Broza, gdje je onda zapravo pokopan? Ili još šokantnije – je li uopće pokopan?
Obdukcija puna nedoumica
Prema svjedočenju jednog od liječnika, Dr. Lalevića, koji je sudjelovao u obdukciji, postupak je trajao oko šest sati. Nakon završetka, on i ostali članovi tima hitno su otputovali na Brdo kod Kranja, gdje su se pripremali za putovanje “Plavim vlakom” prema Ljubljani. Tijelo je, prema protokolu, najprije smješteno u metalni sarkofag, a potom u teški drveni lijes, no daljnji detalji o lokaciji ukopa i tretmanu tijela nisu nikada precizno objašnjeni javnosti.
Upravo ta šutnja, kao i činjenica da je Tito sahranjen u jednostavnom grobu bez istaknutih komunističkih simbola, otvorila je prostor za brojne špekulacije. Posjetitelji Kuće cvijeća i danas primjećuju kako njegov grob djeluje neobično skromno s obzirom na politički značaj koji je imao. Nema petokrake, ni srpa i čekića – simbola koji su obilježili njegovu vladavinu.
Političke igre i skrivene agende
Priče o Titovoj smrti i sahrani neraskidivo su povezane s političkom dinamikom u završnim godinama njegove vladavine. Njegov unuk, Joška Broz, u više je navrata pokušao razjasniti brojne misterije koje prate lik i djelo njegovog djeda. Između ostalog, otkrio je kako Tito smatra da je njegova najveća politička pogreška bilo odobravanje Ustava iz 1974. godine. Iako je deset dana odgađao potpisivanje, na kraju je popustio, čime je – po njegovom mišljenju – omogućio decentralizaciju i rast nacionalizama koji su kasnije razorili Jugoslaviju.
U političkom zakulisju tog vremena, Stevan Krajačić igrao je ključnu ulogu. On je, prema nekim izvorima, bio idejni tvorac smjene Aleksandra Rankovića, Titovog dugogodišnjeg suradnika i najmoćnijeg čovjeka u tajnoj službi. Iako je Ranković nakon smjene bio pod prismotrom, nikada javno nije govorio protiv Tita – što neki tumače kao znak poštovanja, ali i zbog njihovih obiteljskih veza.
S druge strane, ni Jovanka Broz, Titova supruga, nije bila pošteđena napada. Prema Joški Brozu, Jovanka nije bila gladna moći, već je jednostavno bila zabrinuta supruga koja je željela osigurati dodatnu zaštitu za svog muža. No, njena briga dočekana je sumnjičavo, a politički protivnici, poput Dolanca i Ljubičića, iskoristili su situaciju da je eliminiraju iz neposredne blizine vlasti.
Lider između Istoka i Zapada
Tito je bio politički fenomen koji je uspijevao balansirati između blokova Hladnog rata, postavši jedan od lidera Pokreta nesvrstanih. Tokom 70-ih godina, rado je primao svjetske lidere, ali i poznate ličnosti iz svijeta filma, poput Richarda Burtona i Elizabeth Taylor, koji su snimali filmove u Jugoslaviji. Njegov međunarodni utjecaj i specifičan imidž lidera koji nije bio ni Istok ni Zapad dodatno su doprinijeli njegovom gotovo mitskom statusu.
Mitovi koji nadživljuju stvarnost
Bez obzira na sve pokušaje demistifikacije, pitanje gdje je točno sahranjen Tito i dalje lebdi u zraku. Je li njegov grob u Kući cvijeća autentičan ili tek simboličan? Jesu li sumnje neutemeljene ili je riječ o jednoj od najvećih tajni posttitovske ere?
Jedno je sigurno – mit o Titu ne počiva isključivo u povijesnim knjigama, već i u kolektivnoj svijesti naroda koji su nekada činili Jugoslaviju. Njegov život, smrt i naslijeđe i dalje bude znatiželju, potiču rasprave i podsjećaju na složenu i kontradiktornu povijest regije. I možda je upravo to – ta neizvjesnost, ta potraga za “pravom” pričom – ono što Josipa Broza Tita čini i danas toliko prisutnim, iako je prošlo više od 40 godina od njegove smrti.