Kćerka Šejla s radošću je podijelila vijest o skorom majčinstvu, otkrivši da će i vlastita majka uskoro prigrliti ulogu brižne nane.
Zanosne sestre Ramović iz Goražda, Džejla, Šejla i Lejla, često budu u sjeni svoje majke Edite Ramović svojim zanosnim prisustvom.
Njezin mladenački izgled i zapanjujuća ljepota osvojili su javnost, što je rezultiralo nevjerojatnim praćenjem na Instagramu od preko 30.000 ljudi.
S obzirom na nedavnu objavu da njena kći Šejla čeka svoje prvo dijete i da će uskoro postati nana, spekuliralo se o tome da je to moguće zbog mladolikog izgleda.
Svojom prisutnošću na društvenim mrežama jednom je otkrila svoju predanost održavanju svog izgleda i redovitoj rutini vježbanja, čak je išla tako daleko da je predstavila svog osobnog trenera koji igra ključnu ulogu u oblikovanju njezine tjelesne građe.
BONUS:
Vedrana Rudan ima rak: “Tisuću puta sam zamišljala ovaj trenutak”
Nema potrebe za suosjećanjem prema meni. Susret sa smrću, ili na rubu smrti, predstavlja jedinstveno i duboko iskustvo. Donosi osjećaj mira i daje duboko razumijevanje onoga što je uistinu važno u životu. Podsjeća nas da je život, čak i suočen sa smrtnošću, neporecivo izvrstan.
Nedavnom objavom na blogu pod naslovom “Rak i ja” hrvatska autorica Vedrana Rudan hrabro je otkrila svoju borbu s rakom. Iskreno je podijelila svoje osobno putovanje i izazove s kojima se suočila.
Kao pisac bujne mašte, bezbroj sam puta zamišljao ovaj trenutak. Kako će biti kad mi liječnik, bez ikakve naznake osmijeha, priđe i izgovori te riječi? Hoću li izgubiti svijest? Panika? Rasplakati se? Pitanje zašto mi se to događa?
Unatoč činjenici da se očekivani životni vijek produžio, borim se s nevjericom da sam mlad i netaknut istim iskustvima. To je frustrirajuće i bijesno. U trenutku kad su zabrinuti liječnici riječkog KBC-a pohrlili na moju stranu, nisam mogao a da se ne nasmijem. Činilo se kao da pokušavaju ublažiti bol koju jednostavno nisam osjećala.
U dobi od sedamdeset i pet godina nalazim se okružen vršnjacima koji su oslobođeni tereta raka, vode zdrave i živahne živote. Što se mene tiče, shvatio sam da samo pozitivno razmišljanje ne jamči povoljan ishod. Međutim, odlučio sam ne razmišljati o ovoj činjenici i umjesto toga se usredotočiti na druge stvari.
Izvor moje trenutne radosti i oduševljenja proizlazi iz nedavnog otkrića koje je rasvijetlilo broj istinskih i iznimnih pojedinaca koji okružuju mog muža i mene. Jedan poseban prijatelj iz djetinjstva iskreno je obećao da će nadgledati organizaciju mog sprovoda, osiguravajući da moj pepeo bude rasut u more na našoj voljenoj plaži Mošćenička Draga, unatoč zakonskoj zabrani takvih radnji.
U Dragi uvijek pušu jugo, bura i maestral, što ona dobro zna. “Prokletstvo, ne želim da me prožderu.” Problem s kojim se ona suočava jest da svaka radnja inherentno uključuje određenu razinu neizvjesnosti.
Danas označava kraj mog blogerskog putovanja jer pomičem svoj fokus na svoje osobno putovanje iscjeljenja i krećem u stvaranje knjige usredotočene na ovo transformativno iskustvo. Autorov živopisni prikaz različitih faza njihove nadolazeće smrti na stranicama njihove knjige doista je zadivljujući. Samo u suočavanju sa smrtnošću ove priče istinski odjekuju. Nažalost, ne mogu predvidjeti ishod vlastitog putovanja, jer neizvjesnost života ostavlja prostora za mogućnost bilo kakvog ishoda.
Već neko vrijeme vjerujem da je naša smrtnost neporeciva stvarnost. Shodno tome, ne nalazim razloga za zabrinutost zbog izgleda smrti, bilo da je to posljedica teškoća ili prihvaćanja ideje o blaženom završetku. Razlika između toga predstavlja li život ili smrt sretan završetak za mene ostaje neizvjesna u sadašnjem trenutku. Kao rezultat toga, moja pripovijest nosi osjećaj lakoće i lakoće.
Želila bih izraziti svoju zahvalnost, a da ne spominjem imena liječnika koji su mi postavili dijagnozu. Nema sumnje u točnost njihovih nalaza, jer se radi o visoko kvalificiranim stručnjacima. Posebno zahvaljujem uglednom riječkom liječniku koji me brzo uputio u riječku bolnicu. Osim toga, moja osobna liječnica, dugogodišnji prijatelj od povjerenja, zaslužuje moju srdačnu zahvalu. Na kraju, zahvaljujem se profesoru iz bolnice Merkur koji je, iako je želio ostati anoniman, odigrao presudnu ulogu u mom liječenju.
Molim vas, suzdržite se od spominjanja mog imena. Ako se pročuje da sam operirao Vedrana Rudana, bit ću preplavljen ljudima koji će tražiti moju stručnost u transplantaciji jetre. Lik posjeduje ogromno znanje i iskustvo u svijetu.
Zasluge idu tom ekscentričnom pojedincu porijeklom iz Jordana, koji posjeduje izvanrednu medicinsku stručnost i pokazuje besprijekoran ukus za pleteninu. Ah, Kašmir, vjerujem.
Imam odličnog kardiologa u bolnici Sušak u Rijeci. On duboko razumije moje srce, pa sam tražio njegovo mišljenje o mojim šansama za preživljavanje tijekom operacije. Uvjeravao me da ću izdržati. Lako sam u šali spomenula da će on, ako umrem tijekom zahvata, biti odgovoran za pokrivanje troškova mog pogreba. Razigranim tonom, odgovorio je, rekavši da će biti odgovoran samo ako je uzrok smrti izravno povezan sa srcem, ostavljajući ostale troškove meni.
Bolnica Radiochirurgia, koja se nalazi u Svetoj Nedjelji, apsolutni je spektakl. Cijeli tim, uključujući šefa i široku lepezu specijalista, medicinskih sestara, inženjera i tehničara, nije ništa drugo nego izvanredan. Oprema koju koriste nedvojbeno je vrhunska, barem je to moje čvrsto uvjerenje. Zaista je zapanjujuće kako ležanje na njihovim strojevima može biti tako umirujuće iskustvo, koliko god to nevjerojatno zvučalo.
Kako bih se obratio svim skepticima koji vjeruju da sam dobio besplatne proizvode u zamjenu za pozitivne kritike, uvjeravam vas da nisam. Platio sam vlastitim osjećajem paranoje. Zašto imam to neutemeljeno uvjerenje da me ljudi ne vole? Zašto vidim mnoštvo negativaca? To je snaga u meni koja ostaje nepokolebljiva, unatoč ogromnom broju sljedbenika koji pokazuju svoju ljubav i podršku. Donosio si mi neizmjernu sreću tijekom svih ovih godina i zbog toga sam ti doista zahvalan. Ti si moj vječni izvor inspiracije i čistog užitka.
Prijatelj iz Splita me obavijestio da je sveti Ante najučinkovitiji izvor pomoći u ovoj kaotičnoj situaciji. “Uputite se u Padovu, točnije u crkvu, i izbjegavajte obližnju utičnicu. Od večeras ću početi moliti za vas.” Cijenim vaš prijedlog, ali više me privlači outlet nego Sveti Ante. Ispričavam se.
Nejasno je imate li ikakva znanja o izdavačkoj industriji. Čak je i cijenjeni autor poput Hemingwaya prezirao izdavače. No, moje osobno iskustvo s mojim beogradskim izdavačem Lagunom i njegovim vlasnikom Dejanom Papićem bilo je toliko emotivno potresno da me natjeralo na suze. Ispričavam se što sam ga stavio zajedno s brojnim drugim izdavačima kojima nedostaje osnovna ljudska pristojnost.
Time je sve zaključeno. Molim te, ne izražavaj nikakve simpatije prema meni. Susret sa smrću ili na rubu smrti izuzetna je pojava. Donosi osjećaj smirenosti. On vas prosvjetljuje o onome što je uistinu važno i podsjeća vas na ljepotu života. I ta ljepota ostaje netaknuta, čak i kada smrt obznani svoju prisutnost.
Unatoč svim neuspjesima, ostajem otporan i potpuno prihvaćam život, uživajući u njegovim užicima kao nikada prije.
Moram ponavljati sve dok se ne uključite u pisanu riječ, vizualne medije ili auditivni sadržaj. Cijenjeni moji čitatelji, moji cijenjeni čitatelji. Tijekom godina ste mom postojanju dali duboki osjećaj ljepote i svrhe. Pisanje je sastavni dio mog bića; Ne mogu zamisliti život bez toga”, izjavila je spisateljica na platformi Rudaninfo.
