Ljubavna priča između Dušana i Merime nevjerojatno je dirljiva i inspirativna, puna izazova i otpora, ali i ljubavi koja nekako sve pobjeđuje. U vrijeme kada ovaj film počinje, u listopadu 1992., Bosna i Hercegovina je u ratu – vrijeme vrhunca sukoba nacija protiv nacija. Usred svega ovoga ljubav između Muslimanke Merime Buzimkić iz Bosne i Srbina iz Beograda Dušana Pavlovića blista kao simbol nade i pomirenja u vremenima podjela.
Susret usred rata
Ratne 1992. Merima napušta Knin i dolazi u Beograd. Tamo je potražila utočište kod tetke u Batajnici. Tu će je, nekoliko mjeseci kasnije, sudbina dovesti do susreta s Dušanom, trenutka koji će promijeniti tijek njihovih života.
Putevi su im se prvi put ukrstili 22. listopada, u jednom od najmračnijih razdoblja na Balkanu, kada su nacionalne i vjerske razlike stajale kao barijere svakodnevnom životu.
Iako se rat nastavio, njihov odnos ubrzano se ubrzao. Nisu dopustili da ih okolina oko njih drži u stanju straha i nesigurnosti. Nakon mjesec dana Dušan je pozvao Merimu na proslavu, poziv koji ih je zbližio. U to vrijeme Merima nije imala nikakvih informacija o svojoj obitelji u Bosni, izuzetno teškoj situaciji, ali je hrabro donijela odluku da se uda za Dušana.
U prvoj godini braka njih dvoje su radili i štedjeli kako bi mogli organizirati vjenčanje, događaj koji se u to vrijeme smatrao vrlo važnim jer je bio ispunjen burom. Njihova ljubav preživjela je sve prepreke, a ubrzo su dobili dvoje djece.
Njihova ljubav i brak bili su čvrsti, ali je početni prijem obitelji bio suzdržan, osobito oca Osmana, koji je ostao u Bosni. Nezadovoljstvo Meriminim izborom, jer je Dušan bio pravoslavne vjere, promijenilo se nakon što je upoznao Dušana. Osmanu je postalo jasno da je Dušan dobar čovjek i postupno je postao omiljeni zet u obitelji. Bio je to trenutak prevladavanja predrasuda i prihvaćanja različitosti koje su u to vrijeme bile duboko ukorijenjene.
Merimina obitelj bila je pomalo “multinacionalna”. Njene sestre su se udale za Amerikanca i Muslimana, što je značilo da sada ima sestru u New Yorku, a drugu u Bosni. Ta raznolikost, ne samo u pogledu podrijetla, već iu pogledu različitih uvjerenja i stilova života, simbolizira njihov otvoren stav i toleranciju prema ljudima bilo koje vrste. Otac Osman danas s ponosom ističe da među njima postoje tri različite vjere, što je vjerojatno znak određene mudrosti stečene godinama i tijekom životnog puta.
Izdržljivost ljubavi kroz izazove
Iako su ljudi u ratnom okruženju često bili podijeljeni, Merima nije imala mnogo neugodnosti i uvreda na nacionalnoj osnovi. Ljudi su znali odakle je i poštovali su je. Ovaj detalj dokazuje da su mnogi ljudi u ratno vrijeme sačuvali ljudskost i znali se međusobno cijeniti, unatoč svim razlikama koje su ih naizgled dijelile.
Ljubav koja traje desetljećima
Više od trideset godina kasnije, Merima i Dušan zajedno slave i kršćanske i muslimanske praznike, što je savršen simbol spoja različitih tradicija i vjerovanja. Njihov život postao je primjer kako ljubav, poštovanje i razumijevanje mogu nadvladati sve prepreke. Djecu su odgajali u duhu tolerancije, učeći ih da je najvažnija osoba u svakom čovjeku, a ne njegova vjera ili nacionalnost.
