Milica Mršulja, žena s Kosova, priča jednu od najpotresnijih, ali i najuzbudljivijih životnih priča. Za nju je sve počelo prije gotovo tri desetljeća, kao beba ostavljena na ulici, s vrlo teškim životnim početkom. Ova emotivna priča o preživljavanju, potrazi za identitetom i hrabrosti da se izgradi sretna budućnost pokazat će snagu koja je Milicu vodila kroz sve izazove.
Dolazak u život- napuštenost u snijegu
U veljači 1994. novorođenče je ostavljeno u kartonskoj kutiji kraj kante za smeće ispred glazbene škole u Gnjilanu. Milica, kako su je tada zvali, nije imala načina da preživi te surove uvjete, ali se sam njen opstanak i kasniji život pretvorio u iskaz nade i otpornosti. Nakon što je pronađena, odvezena je u porodilište u Gnjilanu, gdje je dobila ime Nera, po grčkoj božici hrabrosti. Od tog trenutka njezin život počinje biti ispunjen izazovima, ali i prilikama.
Usvajanje i početak potpuno novog života
U porodilište je primljena nedugo nakon rođenja, a zatim je posvojila obitelj Nikolić iz Leskovca. Svetlana i Ljubiša Nikolić nisu mogli imati djece, pa su svoju ljubav i dom odlučili pokloniti Milici. Od prvog trenutka kada su je uzeli u svoje ruke, okružili su je ljubavlju i brigom. No, sama Milica nije znala da je posvojena sve do 1999. godine, kada je imala pet godina.
Naučila je to na tragičan način – vršnjaci su je zadirkivali da nije biološko dijete svojih roditelja. Nakon što su je obavijestili, njezini su posvojitelji ukazali na to rekavši da ne mogu dobiti svoju djecu, ali da je ona njihova kći bez obzira na sve. Taj joj je razgovor pomogao da se pomiri s tom činjenicom, no u njezinoj je duši ostalo nešto što je neće do kraja izliječiti.
Potraga za istinom korak po korak
Nakon tog razgovora se smirila, ali s godinama se počela zanimati, pogotovo u pubertetu. Neprestano se pitala što ako joj je netko od bioloških roditelja još živ ili je neki rođak u blizini. Njezina je pretpostavka svih ovih godina bila da je odgajana u domu za nezbrinutu djecu u Beogradu. To se pokazalo pogrešnim jer je zapravo rođena na Kosovu.
Nastavila je pratiti tragove. Do informacija nije bilo lako doći. U razgovoru sa socijalnim radnicima i pretragom dokumentacije utvrđeno je da je pronađena u Gnjilanu, u Ulici cara Lazara. Činjenica da je ostavljena pokraj kontejnera i nepokrivena, bez ikakve šanse da preživi, pogodila ju je duboko u njeno biće. No, Milica se nije dala.
