Dan nezavisnosti BiH i kontroverze oko njegovog obilježavanja
Uvod
Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine svake godine izaziva različite reakcije među političkim liderima i građanima. Ovaj datum, koji obilježava proglašenje nezavisnosti BiH od bivše Jugoslavije, zvanično se slavi u Federaciji BiH, dok ga vlasti Republike Srpske ne priznaju. Jedna od najglasnijih kritika dolazi od predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, koji je i ove godine iznio svoje mišljenje o ovom prazniku, dovodeći ga u vezu s tragičnim događajima iz prošlosti.
Dodikove izjave o Danu nezavisnosti BiH
Kao i prethodnih godina, Milorad Dodik nije se suzdržavao od oštrih komentara povodom obilježavanja ovog praznika. On smatra da ovaj datum ne bi trebalo da bude povod za slavlje jer je, prema njegovom mišljenju, povezan s tragičnim događajima koji su prethodili ratu u Bosni i Hercegovini.
Posebno je istakao ubistvo Nikole Gardovića, srpskog svata, koje se dogodilo 1. marta 1992. godine u Sarajevu. Dodik je izrazio ogorčenje činjenicom da se ovaj dan i dalje obilježava kao praznik, postavljajući pitanje:
- „Kako vas nije sramota da slavite ubistvo našeg svata? Kako možete slaviti dan kada ste sopstveni i sve druge narode gurnuli u nesreću?“
Dodik je nadalje optužio one koji obilježavaju ovaj praznik za širenje neistina, naglašavajući:
- „Lažete sebe i svoj narod, a onda lažete sve druge. Na lažima se ne gradi budućnost.“
Njegove izjave još jednom su potvrdile duboke podjele u vezi s tumačenjem historijskih događaja i načina na koji se oni komemoriraju u današnjem društveno-političkom kontekstu Bosne i Hercegovine.
Ubistvo Nikole Gardovića i posljedice
Ubistvo Nikole Gardovića predstavlja jedan od ključnih događaja koji su prethodili ratu u Bosni i Hercegovini. Ovaj incident dogodio se ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji u Sarajevu, kada je Gardović ubijen tokom srpske svadbene povorke, dok je pravoslavni sveštenik Radenko Mirović ranjen.
Ovaj događaj izazvao je:
- Ogromne tenzije u Sarajevu i širom BiH.
- Početak postavljanja barikada u Sarajevu i drugim gradovima.
- Pojačane političke i nacionalne podjele.
Kao odgovor na ubistvo, iste večeri su naoružane srpske snage podigle barikade u Sarajevu. U periodu od 1. do 5. marta, barikade su bile postavljene i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima, uključujući Šamac, Derventu i Odžak. Ovaj čin bio je jedan od prvih znakova predstojećeg rata, koji će u narednim mjesecima eskalirati.
Kontroverze i podijeljena mišljenja
Dok se u Federaciji BiH Dan nezavisnosti slavi kao važan istorijski trenutak koji simbolizuje ostvarenje suvereniteta zemlje, u Republici Srpskoj se ne priznaje i doživljava se kao jednostrani čin koji nije uzimao u obzir volju srpskog naroda u BiH. Prema zvaničnim podacima, ovaj praznik službeno obilježava 51% države, što pokazuje duboke podjele unutar zemlje.
Ključni argumenti protiv obilježavanja Dana nezavisnosti BiH su:
- Nepostojanje saglasnosti svih konstitutivnih naroda o ovom datumu.
- Povezanost sa tragičnim događajima koji su prethodili ratu.
- Osjećaj marginalizacije srpskog naroda unutar BiH.
S druge strane, zagovornici obilježavanja tvrde da ovaj datum označava važan korak ka demokratskom razvoju zemlje i njenoj nezavisnosti na međunarodnoj sceni.
Zaključak
Dan nezavisnosti BiH ostaje jedan od najkontroverznijih praznika u zemlji, odražavajući duboke političke i nacionalne podjele koje su prisutne od vremena rata do danas. Milorad Dodik, kao lider Republike Srpske, snažno se protivi ovom prazniku, naglašavajući tragediju ubistva Nikole Gardovića kao simbol nepravednog tretmana srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
S druge strane, pristalice Dana nezavisnosti naglašavaju njegovu važnost u istorijskom kontekstu i smatraju ga temeljem suverene i nezavisne BiH. Ove podijeljene percepcije potvrđuju složenost političkih odnosa unutar zemlje, koji ni nakon više od tri decenije od proglašenja nezavisnosti nisu dovedeni do zajedničkog konsenzusa.
Ostaje pitanje – da li će BiH u budućnosti pronaći način da prevaziđe ove podjele i izgradi zajedničku viziju svoje budućnosti, ili će istorijske nesuglasice i dalje biti prepreka ka jedinstvenom društvu?