Uvod
Najnoviji politički potez Milorada Dodika, aktuelnog predsjednika Republike Srpske, ponovo je izazvao burne reakcije u javnosti i otvorio brojna pitanja o funkcionisanju pravne države u Bosni i Hercegovini. Uprkos tome što se protiv njega vodi krivični postupak pred Sudom BiH, i što je za njim raspisana potjernica, Dodik je nesmetano napustio zemlju i otputovao u Beograd, gdje je učestvovao na političkom skupu „Ne damo Srbiju“. Ovaj potez ne samo da je izazvao zgražavanje javnosti, već je i dodatno produbio sumnje u efikasnost pravosudnog sistema i nezavisnost državnih institucija.
Razrada
Dodikovo putovanje usred pravosudnog procesa
Milorad Dodik, koji se već duže vrijeme nalazi u fokusu bh. pravosuđa, optužen je za nepoštovanje odluka Ustavnog suda BiH i odbijanje da se povinuje nalogima visokog predstavnika. Na osnovu toga, nadležne institucije izdale su nalog za njegovo hapšenje, a njegova sloboda kretanja bi, teoretski, trebala biti ograničena.
Međutim, realnost pokazuje potpuno suprotnu sliku. Dodik je bez ikakvih prepreka prešao granični prelaz Rača, pri čemu se njegova kolona nije zadržavala niti na jednom kontrolnom punktu. Takav razvoj događaja samo potvrđuje percepciju da se zakoni u BiH selektivno primjenjuju, naročito kada su u pitanju visoki politički funkcioneri.
Simbolika skupa u Beogradu
Skup „Ne damo Srbiju“, održan u Beogradu kao manifestacija podrške vlastima predsjednika Aleksandra Vučića, bio je politički obojen događaj u kojem su učestvovale brojne ličnosti iz javnog i političkog života Srbije. Dodikovo prisustvo ovom skupu, i to u trenutku dok je zakonski gonjen u vlastitoj zemlji, nosi snažnu poruku.
Njegov gest mnogi tumače kao otvoreni izazov pravosudnim organima Bosne i Hercegovine, ali i kao pokušaj da dodatno učvrsti političko savezništvo sa srpskim vlastima. Time Dodik ne samo da ignoriše zakonske okvire BiH, već i pokazuje institucionalni prezir prema pravnom poretku u kojem formalno djeluje kao entitetski predsjednik.
Reakcije građana i javnosti
Nedugo nakon objave vijesti o Dodikovom boravku u Srbiji, društvene mreže su bile preplavljene komentarima. Građani su oštro kritikovali neaktivnost Granične policije BiH, ali i šireg pravosudnog sistema. U komentarima dominira osjećaj pravne nepravde i političke nemoći.
Neke od najčešćih reakcija mogu se svesti na sledeće:
-
Zašto institucije šute?
-
Ko je odgovoran za propust u sprovođenju zakona?
-
Kako je moguće da optuženi funkcioner slobodno napušta zemlju?
-
Postoji li uopšte vladavina prava?
Mnogi građani zahtevaju hitnu istragu i disciplinovanje odgovornih osoba koje su omogućile da Dodik nesmetano pređe granicu, iako su prethodno izdati nalozi koji ga ograničavaju u takvim postupcima.
Tišina institucija i izostanak reakcije
Posebno zabrinjavajuće u cijeloj situaciji jeste izostanak bilo kakvog zvaničnog saopštenja iz Granične policije BiH. Do trenutka objave informacije, nijedna relevantna institucija nije se javno oglasila da objasni kako je Dodiku omogućeno da napusti teritoriju BiH, niti su nagoviještene bilo kakve disciplinarne ili zakonske mjere protiv službenika koji su eventualno propustili da reaguju.
Ovaj izostanak institucionalne reakcije dodatno produbljuje nepovjerenje građana prema državnim organima, i istovremeno šalje poruku da se politički moćnici nalaze iznad zakona.
Medijska pozornica i podrška iz Beograda
Nakon što je stigao u Beograd, Dodik se oglasio putem prorežimskog medija Informer, gdje je u svom prepoznatljivom tonu izrazio otvorenu podršku vlastima Srbije. Njegove izjave fokusirale su se na poruke jedinstva, srpskog nacionalnog interesa i političkog otpora prema, kako je nazvao, spoljnim pritiscima i kolonijalnom upravljanju nad Bosnom i Hercegovinom.
U kontekstu optužbi koje se protiv njega vode, ovakve izjave dodatno polarizuju javnost u BiH, jer predstavljaju aktualnog predsjednika entiteta RS kao čovjeka koji ne priznaje autoritet državnih institucija, niti se osjeća obaveznim da poštuje zakone zemlje koju, makar formalno, predstavlja.
Zaključak
Odlazak Milorada Dodika u Beograd, uprkos potjernici i krivičnom postupku koji se vodi protiv njega, predstavlja jedan od najozbiljnijih pokazatelja slabosti pravosudnog sistema BiH. Time je ponovo potvrđena teza da se zakoni u zemlji primjenjuju neujednačeno i selektivno, dok se politička elita ponaša kao da su iznad svih pravila i propisa.
U ovom slučaju možemo identifikovati nekoliko ključnih problema:
-
Nesprovođenje postojećih zakonskih naloga, što ozbiljno podriva vladavinu prava.
-
Pasivnost i šutnja nadležnih institucija, koja dodatno obeshrabruje javnost.
-
Javno demonstriranje političkog prkosa, koje šalje poruku da su pojedini političari nedodirljivi.
-
Zloupotreba javnog prostora i medija za promociju političkih ciljeva, umjesto suočavanja sa pravnim odgovornostima.
Ovaj slučaj ne bi smeo ostati bez odgovora. Ignorisanje zakonskih obaveza od strane bilo kog funkcionera, pa bio on i predsjednik entiteta, predstavlja opasnu poruku za cijelo društvo. Ako se ovakvo ponašanje ne sankcioniše, to može postati presedan koji će obesmisliti samu ideju pravne države u Bosni i Hercegovini.
U konačnici, borba za institucionalni autoritet, poštovanje zakona i jednakost svih građana pred pravdom mora biti prioritet, ukoliko BiH želi da se razvija kao stabilno i funkcionalno društvo. U suprotnom, ostaje samo gorak ukus nemoći i poruka da su zakoni tu samo za one bez političke moći.
