Smješten na strmim obroncima planine Bjelice u Crnoj Gori, Ostrog stoji kao svetinja koja je bezbrojnim posjetiteljima pružala utjehu i spokoj. Međutim, uz duhovnu i emocionalnu utjehu, postoje priče koje govore o izvanrednim i često mučnim događajima povezanim s ovim cijenjenim mjestom.
Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća Maksim Jovović, kako navodi SPC, evidentirao je iskaz F.O., muslimanke nastanjene u Titogradu (danas Podgorica). Trpjela je dugotrajnu i onesposobljavajuću bolest koja ju je učinila nepokretnom zbog grčeva. Unatoč savjetovanju s raznim medicinskim stručnjacima, njezino je stanje i dalje stagniralo. Međutim, značajna transformacija dogodila se jedne proljetne noći 1952. godine kada je sanjala da će posjet Ostrogu dovesti do njezine obnove.
Nažalost, moj suprug se u početku protivio ideji mog putovanja u Ostrog. Međutim, zbog upornog nagovaranja mojih susjeda, on je nevoljko pristao da mi dopusti jednu večer da posjetim samostan, uz uvjet da se vratim sutradan. Prema Jovovićevom iskazu, uz mene su bile dvije osobe koje su mi hrabro pomagale, jer nisam mogao održati ravnotežu. Kad sam stigao u Gornji manastir, izmolio sam molitvu i dao velikodušan prilog od nekoliko zlatnih dukata u čast Svečeva ćivota, kojima sam se okitio.
Provevši mirno jutro u samostanskom konaku, vratih se kući, pun zahvalnosti za obilne blagoslove koje su mi Bog i Sveti Vasilije udijelili. Međutim, na moju nesreću, po dolasku u moj dom, muž me dva uzastopna dana izložio grdnji i maltretiranju. Njegov je bijes proizašao iz mog čina prinošenja žrtava štovanom svecu iz Djaure, budući da je držao neutemeljeno uvjerenje da svetac samo pruža pomoć onima koji pribjegavaju podmićivanju.
Probudivši se trećeg dana, i moj suprug i ja bili smo svladani osjećajem nelagode. U potrazi za pomoći, prebačen je u Ostrog, gdje je molio za pomoć, ali je dočekao razočaranje. Obuzet beznađem, izdržao je dvije teške godine u stanju nesnosne boli, ne mogavši pronaći utjehu ni kod liječnika ni kod redovnika koji su boravili u samostanu. Ovaj iskreni izvještaj služi kao dirljiv podsjetnik na razorne posljedice koje su uslijedile kao rezultat nepokolebljive sumnje mog supruga i kasnijeg pada njegovog blagostanja.
Dodatni tekst:
Duboko u dubinama šume, gdje se sunčeve zrake bore da se probiju kroz gusto lišće, leži skriveno carstvo prepuno čarolije, koje žudi da bude otkriveno. Svaki korak, popraćen nježnim šuštanjem lišća, služi kao podsjetnik na zagonetnu harmoniju koja prožima prirodni svijet, gdje ptičja stvorenja pjevaju serenade svojim melodičnim melodijama, a povjetarac razotkriva svoje šaputane priče.
Unutar ovog posebnog okruženja, svaki pojedinačni list i cvijet posjeduju svoju jedinstvenu pripovijest. Razina pažnje koju posvećujemo tim prirodnim elementima otkriva izuzetne zamršenosti koje često prolaze nezapaženo. U ovom zadivljujućem labirintu prirode otkrivamo utočište u kojem možemo pronaći utjehu i kreativni poticaj, uživljavajući se u okoliš toliko da naše svakodnevne brige nestaju.
No, šumu ne karakterizira samo mir i spokoj. Služi kao živahno stanište, gdje mnoštvo životnih oblika koegzistira u svakom kutku i pukotini. Od neuglednih insekata koji žive u osamljenim pukotinama do veličine jelena koji graciozno prolaze svojim stazama, svaka komponenta ovog zamršenog ekosustava igra vitalnu ulogu u očuvanju sklada i čarolije ove izvanredne lokacije.
Šetajući kroz šumu, postajemo usklađeni s ritmičnim otkucajima srca prirode koja nas obavija. Mirna melodija žubora potoka koji vijuga duž stjenovitih staza služi kao nježan podsjetnik na vječni tijek i vitalnost postojanja. Svaki trenutak proveden u prirodnom svijetu jača našu duboku vezu s okolišem i naglašava imperativ očuvanja ove neprocjenjive ostavštine za potomstvo.
Dok prolazimo kroz šumu, ne samo da otkrivamo njezina skrivena čuda, već i doživljavamo bit prirode koja odjekuje u nama samima. Unutar te skladne povezanosti otkrivamo ne samo privlačnost našeg okruženja, već i duboki značaj postojanja koje nas obavija.
