To je tužna istina; neki ljudi se žene za ljude koje vole. Izlasci i brak za muškarca znače više od pukog žongliranja između njegovih radnih i kućnih uloga. U većini slučajeva djevojkama ne preostaje ništa drugo nego čekati u nadi da će jednog dana muškarac biti spreman ostaviti svoju ženu.
Takve su žene često uznemirene, osjećaju se frustrirano i nezadovoljne životom jer primaju cvijeće, čokoladu i slatke riječi, ali uvijek čekaju nešto za što znaju da nikada neće doći.
Jedna od prvih stvari koju autor spominje je da se takva očekivanja obično ne ispune. Ona dolazi do teze da muškarac neće napustiti svoju obitelj zbog ljubavnice i navodi tri glavna razloga zašto je to tako kako bi artikulirala svoju motivaciju i postupke.
Jedan od razloga zašto muškarci ne ostavljaju svoje žene je taj što muškarac ima sve i nema potrebe da postoji u životu bez drugih dodatnih obaveza i obaveza. U ovom slučaju, može se zabaviti sa svojom ljubavnicom znajući za aferu izvan braka, a zatim se vraća kući ženi koja vodi kuću i brine se o djeci. Na taj način može zadovoljiti svoje emocionalne i fizičke potrebe bez nepodnošljivih nevolja poput razvoda i odvajanja od obitelji.
Drugi je povezan s bolom i troškovima razvoda. Autor ističe da razvod može biti prilično traumatizirajuća afera koju karakteriziraju pravne bitke, emocionalne napetosti i problemi s djecom. Većini ljudi pomisao na razvod donosi mnoštvo stresova i stoga, ako može izbjeći te komplikacije, muškarac će vjerojatno izabrati ostati u trenutnoj situaciji radije nego se suočiti s razvodom.
Treći razlog je možda najjači. Autor ističe da bi muškarac, da je stvarno želio ostaviti svoju ženu, to već učinio. Ako te stvarno voli, a ti si ‘ona’ koju želi, preuzeo bi odgovornost i suočio se s teškoćama razvoda. Umjesto toga, njegov ostanak u braku može značiti da njegovi osjećaji prema vama nisu dovoljno jaki da bi poduzeo takav korak.
Na kraju, autor ukazuje na potrebu prihvaćanja te stvarnosti. Nijedan izgovor nije vrijedan argumenta ili sumnje protiv njezine analize. Ženama u vezama s muškarcima koji već imaju žene savjetuje da prihvate istinu da između njih stoje nepremostive barijere i šanse da ikada budu njegova prva i jedina dama.
Takvo gledište, kada se stavi na svjetlo dana, dopušta ženama da preispitaju svoje stavove i životne prioritete. Ako se nađu na ovom mjestu, možda je vrijeme da sami sebe ispitaju što im je zaista potrebno i što žele, što je to što im je stvarno važno u životu, umjesto da čekaju ‘čuda’ koja se možda nikada neće dogoditi. U tom svjetlu tekst nije samo kritika postojećih odnosa nego i prilika za razmišljanje i osobni razvoj.
