Jelena Tomašević nedavno je gostovala u jednoj od trenutno najslavnijih i najgledanijih emisija na našim prostorima, gdje je s velikom iskrenošću podijelila svoja najintimnija razmišljanja i boli. Suze su same krenule niz lice voditeljke, a onda više nije mogla obuzdati ni Jelenu, koja je pričala o teškoj bolesti svog supruga Dejana, koji se bori s lupusom — autoimunim poremećajem kojeg relativno ima puno, ali donosi mnogo izazova u svakodnevnom životu oboljelih.
U šali, lupus je jedna od bolesti koja može biti bolest načina života ili stresna bolest kao industrijska bolest ili zagađenje u okolišu, tako da može biti okidač ili zahvaliti simptomima bolesti.
Neki ozbiljni zdravstveni problemi, kao što je lupus, mogu biti posljedica kombinacije čimbenika, uključujući nezdrave navike—pretjerano pijenje alkohola, pušenje, izloženost zagađenju i stres, što sve dovodi do negativnih reakcija u tijelu.
Jelena je u svojoj iskrenoj ispovijesti istaknula kako su nažalost ove bolesti sve češće u modernom društvu zbog nezdravih životnih navika i stalnog nezdravog pritiska izvana koji utječe na naše zdravlje. Jelena je gostovala u popularnom talk showu “Ordinacija” na RTS-u gdje je iznijela svoje osobno iskustvo vezano za zdravstvene probleme budući da je supruga proslavljenog košarkaša Dejana Tomaševića.
Prije više od 10 godina Jelena, majka četvero djece, prva je primijetila ove suptilne znakove bolesti, znakove koji su lako mogli promaknuti. Nakon rođenja četvrtog djeteta primijetila je oteklinu na jednom nožnom prstu, koja se postupno proširila i na drugi. Prvotna zabrinutost dovela ju je do liječnika koji je nakon raznih pretraga potvrdio najgoru sumnju – dijagnozu lupusa. To je bio trenutak kada je Jelena postala svjesna ozbiljnosti svog stanja.
Jelena se dobro sjeća da su dijagnozu dobili dok su živjeli u Španjolskoj. Ubrzo nakon toga Dejan je dobio posao u Grčkoj i tada su se preselili u Atenu. Tražeći kakvu-takvu sigurnost, Jelena je odlučila potražiti i drugo mišljenje, a već tada je dijagnoza lupusa potvrđena. Jelena je tog trenutka bila prisiljena priznati bolest, ali je svom snagom demantirala i pokušavala zažmiriti na vlastite zdravstvene probleme, brinući se o suprugu i djeci. U 36. godini, tijelo nije pripadalo 36-godišnjoj osobi, bilo je to tijelo 75-godišnje žene.
Kao da to nije dovoljno, dijagnosticiran joj je i reumatoidni artritis, bolest povezana s lupusom. Uočivši to, Jelena je imala motivaciju potražiti dodatnu liječničku pomoć i pokrenuti proces ozdravljenja.
Jelena se prisjeća da je to bilo jako teško razdoblje, ali kako je dijagnosticiran tako težak zdravstveni problem, odlučila je ne odustati nego se boriti – što je i učinila. Suočila se s činjenicom da je njezino tijelo u stanju velike krize, a da nikada nije pokazala nikakav znak slabosti ili žaljenja.
Nedugo nakon prve operacije, recidiv je zdravstveni problem učinio još ozbiljnijim. Jelena je nastavila nositi teret obitelji, brinuti o djeci kada su fizički iscrpljena, dajući im što više ljubavi i pažnje. Njezina sposobnost skrivanja patnje i emocija, često dijeljenje samo sa sestrama, pokazuje primjer hrabrosti i odlučnosti u suočavanju sa životnim izazovima.
Jelena u razgovoru s Tomaševićem napominje da su prvi znakovi lupusa bili visoka tjelesna temperatura, a ubrzo nakon toga i bolna oteklina, koja je stvarala ogromne probleme vezane uz normalne dnevne aktivnosti. Ruka joj je bila bolna, crvena, napeta i potpuno nepokretna.
Nakon nekoliko dana oteklina je splasnula i koža se vratila u normalno stanje. Međutim, to joj je razdoblje otežavalo obavljanje vrlo jednostavnih stvari poput odijevanja, kupanja, pa čak i igranja s djecom. Fizička bol se nekako smanjivala kako je vrijeme prolazilo; međutim, emocionalna i psihička bol ostala je jedan od najtežih dijelova bolesti.
