Većina tradicionalnih običaja prve bračne noći bila je vrlo stroga i zahtijevala je pridržavanje određenih društvenih normi. Većina ovih praksi, iako mogu zvučati čudno i neumjesno u sadašnjem svijetu, bile su duboko ukorijenjene u živote naših predaka, a njihova se praksa smatrala neupitnom.
Jedan od takvih postupaka koji je doista izazvao veliku pozornost, a koji se ponegdje prakticira i danas, podrazumijeva dokazivanje djevičanstva mlade žene, običaj koji je imao važnu društvenu i obiteljsku težinu.
U nekim dijelovima južne Srbije ova je tradicija imala određene ceremonijalne prizvuke, kao što su tragovi krvi na bračnoj postelji, ispitivanjem da bi se potvrdilo da je mlada žena bila djevica do trenutka udaje. Prethodno je to bio vrlo važan trenutak za novopečeni bračni par, jer je sva obitelj i šira rodbina morala biti sigurna da je mlada žena “neokaljana”. To je predstavljalo veliki pritisak na mladenku jer je njezin ugled bio pod lupom iz svih kutova.
Jedan od najnovijih slučajeva ove prakse, koji je izazvao popriličnu halabuku, je Elmira, 27-godišnjakinja koja je zbog ove tradicije prilično nervozna. Budući da je već diplomirala i radila kao prevoditeljica, značila je velika očekivanja od svoje obitelji i društva kojem je pripadala, što je pak stvaralo pritisak prve bračne noći. Emocionalno potpuno nespremna za brak, ne samo da su joj bila stavljena očekivanja da ispuni svoj dio bračnih obaveza, već i norma očuvanja svoje “djevičanstva” te noći.
Bračne noći, dok se sve pripremalo za tjelesni odnos, svi njezini ukućani i rodbina, uključujući majku, tetke, svekrvu i sestričnu, čekali su vani da “odobre” djelo. To je trebalo biti potrebno i za mladenku jer bi bez prisutnosti krvavih mrlja sumnjali da je mladenka “oštećena”, a to bi imalo teške društvene implikacije. Takva bi žena bila vraćena roditeljima, a ta situacija se u društvu nazivala “poništenim” brakom.
Kao posljedicu takvih uvjeta, mnoge žene koje su prošle ovu tradiciju pretrpjele su teške psihičke traume. Elmira je, na primjer, bila emocionalno povrijeđena kada su, nakon što se fizički suočila s ovom tradicijom, članovi njezine obitelji previdjeli njezine osjećaje. To je kasnije postalo vrlo veliko pitanje napetosti, što je dovelo do velikog sukoba između članova obitelji. Unatoč tome što je Elmira pokušala otvoreno progovoriti o svojim emocijama, muškarac nije pokazao nimalo razumijevanja.
Za takve se tradicije kaže da imaju golem utjecaj na mentalno zdravlje žena prema psihoanalitičarima i sociolozima poput Elade Gorine, koja proučava prava žena u Azerbajdžanu. Trauma koju ženama uzrokuju te tradicije svake godine postaje sve jača, a pokazuje i trajne posljedice.
To je irelevantno za standarde modernog društva, gdje seksualno iskustvo općenito prethodi braku, ali ovaj koncept “nevinosti” još uvijek se promatra u vrlo konzervativnim društvima koja imaju važnost iako manju nego prije.
U današnjem društvu, iako se mnogi mladi ljudi kasnije odluče vjenčati i biti seksualno iskusniji prije braka, te tradicionalne norme i smjernice postaju nevažne. Stoga je važno razumjeti kako se promijenila uloga i funkcija ovih običaja u životima mladih te kako njihov utjecaj može dovesti do emocionalnih trauma kod onih koji se suočavaju s takvim pritiscima.