U Iranu bajke koje počinju i završavaju nemaju konvencionalne sretne završetke koji se obično povezuju s njima. U godinama koje su prethodile njezinoj smrti, Fawzija Fuad, egipatska princeza i bivša kraljica Irana, naširoko se smatrala ženom koja posjeduje sve. Sa svojim golemim bogatstvom, odanim suprugom i neospornom ljepotom, činilo se da ima savršen život. Međutim, kao što izreka kaže: “Budi oprezan sa zavišću koju osjećaš”, jer služi kao podsjetnik da nikada ne možemo doista znati što se krije iza zatvorenih vrata, čak ni u životima onih koji su nam najbliži.
Možete li pružiti više konteksta ili informacija o Fawziji?
Rođena 1921. godine, princeza Fawzija bila je najstarija kći egipatskog kralja Fuada I. i njegove druge žene, kraljice Nazli Sabari. Od početka joj se život činio kao iz bajke. Poznata po svojoj ljepoti, u Egiptu je hvaljena kao oličenje elegancije i gracioznosti, zbog čega su je zapadni mediji prozvali “azijskom Venerom”, prenosi Istorijski zabavanik.
Poznati fotograf Cecil Beaton jednom je razmišljao da bi Botticelli, ako bi se ponovno rodio i dobio zadatak da rekreira svoju kultnu sliku Venere, ovaj put prikazujući je kao Afrikanku, nesumnjivo izabrao princezu i kraljicu Faziju Fouad za svoju muzu. Beaton je rječito opisao princezin srcoliki oblik lica, zadivljujuće plave oči, raskošne usne i besprijekorne kestenjaste pramenove, potvrđujući njezin status oličenja ljepote na globalnoj razini.
Favzija, koju karakterizira izuzetna ljepota, elegancija i gracioznost, stekla je obrazovanje u Švicarskoj i tečno je govorila francuski i engleski jezik, pored arapskog. Rodbina ju je obožavala i uživala je u djetinjstvu i mladosti ispunjenoj raskoši i obožavanjem.
Godinama kasnije, jedan od njezinih dvorjana opisao ju je kao izrazito naivnu, pretjerano zaštićenu i obavijenu zaštitnom čahurom, poput mlade djevojke koja prima dragocjeni dar.
Fawzijin život je, međutim, na rubu duboke transformacije – u dobi od 17 godina, preklinjana je da se uda za Mohammada Raza Pahlavija, budućeg iranskog šaha, 1939. godine. Njihova priča nije završila tradicionalnim završetkom “happily ever after”. Unatoč dogovorenom braku, očevici kažu da se par s medenog mjeseca vratio zaljubljen. Obje su osobe bile mladolike i elegantne, a zapadna je hemisfera s velikim divljenjem govorila o budućem kralju i njegovoj izvanrednoj supruzi. Fawzijina izuzetna ljepota protezala se daleko izvan granica Irana i Egipta – nakon ujedinjenja s princem, krasila je naslovnicu časopisa “Life”, zaradivši titulu “Venera Azije”.
Godine 1941. Raza Pahlavi preuzeo je ulogu šaha u Iranu, u pratnji Favzije kao svoje kraljice, ali ironično, to je označilo zaključak njihove nekoć očaravajuće priče.
Mlađahna kraljica koja je dobro poznavala europske norme nadmašila je tradicionalni Iran. Osim toga, šahova majka, Taj Ol Moluk, pokazala se kao prepreka jer je uporno pokušavala uspostaviti kontrolu nad svojom nestašnom snahom. Dodatno komplicirajući stvari, Šah se upleo u mnoštvo romantičnih zavrzlama.
Nepostojanje muškog potomstva iz Favzijine utrobe dodatno je pojačavalo pritisak. Rođenje “samo” princeze Shahnaz Pahlavi postalo je problem u kraljevstvu u kojem se sigurnost prijestolja oslanjala isključivo na sina. Pojavila su se nagađanja da šah namjerava uzeti drugu, pa čak i treću ženu u potrazi za nasljednikom, što je Favziju bacilo u stanje malodušnosti.
Njezin izgled doživio je primjetnu transformaciju dok je gubila kilograme, pokazujući znakove nesretnosti i gotovo bolesti. Po povratku kući krenuli su u život ispunjen vječnom srećom. Nakon što je potražila utjehu u svojoj domovini Egiptu, kraljica Favzija je odlučila da više nikada ne kroči u Iran. Odbacujući svaku pomisao na povratak, hrabro je zatražila razvod od svog muža. Službeno razdvajanje para dogodilo se 1948.
Nažalost, Favzija je zbog toga morala podnijeti značajnu žrtvu – kao dio brakorazvodnog sporazuma, njena kći je morala ostati u Iranu i tamo se odgajati.
Godina 1949. obilježila je drugu udaju zanosne princeze, ovoga puta za svog sunarodnjaka Ismaila Huseina Shirina, koji je obnašao cijenjenu dužnost egipatskog ministra. Njihova se zajednica pokazala kao izvor velike radosti jer su ostali zajedno sve do Ismailove smrti 1994. Tijekom svog braka bili su blagoslovljeni dolaskom dvoje djece, sina i kćeri.
Nakon ukidanja monarhije u Egiptu 1952. godine, princeza Favzija doživjela je transformaciju i postala Favzija Širin, izgubivši sve svoje kraljevske atribute. No, ta promjena nije umanjila njezinu sreću, jer je do kraja života ostala živjeti u svojoj domovini, Aleksandriji, smještenoj na obali Sredozemnog mora.
U dobi od 91 godine preminula je 2. srpnja 2013., čime je postala najstarija članica svoje dinastije koja je živjela u Egiptu. Tijekom svog života svjedočila je padu vlastite dinastije, kao i padu dinastije Raza Pahlavi, dvjema egipatskim revolucijama i gubitku oba muža.
