Branka Petrić, poznata jugoslavenska glumica, rođena je u Novom Vinodolskom (Hrvatska) 17. travnja 1937. Po završetku Drugog svjetskog rata zajedno s obitelji preselila se u Beograd. Unatoč tome što živi i radi u istom gradu, njezina egzistencija je stagnirala, iako je ostvarila iznimno uspješan glumački poziv.
Prepoznata po svojim nezaboravnim nastupima u zapaženim filmovima kao što su “Balkanski špijun”, “Uloga moje obitelji u svjetskoj revoluciji” i “Varljivo ljeto ’68”, kao i po nastupima u popularnim TV serijama kao što su “Otvorena vrata”, “Metla” bez ručke”, “Neki novi klinci”, “Kao ljubav” i “Sinđelići”, ova glumica ostavila je dubok utisak na publiku. No, njezin osobni život zasjenila je tragična ljubavna priča u koju je upleten njezin kolega Bekim Fehmiju. Unatoč tome što su na kraju uživali u pedesetogodišnjem braku, njihova veza nije započela ljubavlju na prvi pogled. Susreli su se više puta tijekom svog vremena na glumačkoj akademiji i satovima plesa prije nego što su se na kraju zaljubili. Upravo na tim satovima Bekimovljev izniman talent zaokupio je pozornost profesorice Sonje Dojčinović, koja mu je čak predložila da se bavi baletom, rekavši: “Vjerujte mi, mogli biste nadmašiti Nurejeva”.
Tijekom naših života susreli smo se s trenucima sjaja i trenucima očaja. Ipak, usred svega toga, naša je ljubav ostala nepokolebljiva, služeći kao čvrsto sidro našoj vezi. Bez imalo teatralnosti stajala je uz mene do samog kraja. Zajedno smo izdržali brojne kušnje, ploveći kroz uspone i padove. Razmišljajući o našem putovanju, teško se prisjećam još jednog braka koji je trajao gotovo pedeset godina. Oduvijek sam gorljivo podržavao njegove težnje, nalazeći zadovoljstvo u njegovim trijumfima baš kao što on nalazi radost u mojima. Jedna osobina vrijedna divljenja koja me se doista dojmila bila je njegova potpuna odsutnost zavisti prema drugima; niti jednom ga nisam čula da ogovara ili izražava ljubomoru. Posjedovao je uzoran karakter kada su u pitanju njegovi odnosi s kolegama, uvijek brz na pohvale. U njegovoj prisutnosti nikada nisam svjedočio ni tragu taštine ili zavisti. I nemojmo zaboraviti njegovu nepokolebljivu predanost svojoj obitelji – bio je brižan, odan i uvijek spreman pružiti ruku pomoći.
Petrić je izrazio zahvalnost za postojanje njihova dva potomka, prepoznavši obilje blagoslova koji su im darovani. S obzirom na veličinu njihove obitelji, Petrić je otkrio Bekimovu želju za većim potomstvom od dvanaestero djece. Ipak, Petrić je taktično podsjetio Bekima koliko je važno pronaći zadovoljstvo s njihovim sadašnjim parom djece. S druge strane, Branka je priznala blagu grižnju savjesti što nije rodila treće dijete, priznajući potencijal za dodatnu sreću koja se mogla postići.
Nakon što je bila u vezi s pokojnim glumcem Bekimom Fehmijuom, ima dva sina Ulixa i Hedona. Osim svoje braće i sestara, Ulysses je također stekao ugled u glumačkoj industriji.
Mučno sjećanje na taj užasni prizor ostat će mu zauvijek neizbrisivo urezano u sjećanje.
Nažalost, nepodnošljive muke dovele su do Bekimove tragične odluke da okonča vlastiti život u srpnju 2010. U skladu s njegovim željama, njegov pepeo je raspršen u rijeku koja teče kroz Prizren, Kosovo, grad koji je imao duboko nostalgično značenje od njegovih godina formiranja .
Na upit kako se sjeća posljednjih dana svog supruga i sluti li uopće o njegovoj namjeri da si oduzme život, Branka je odgovorila:
Nema šanse. Da sam bio svjestan, dao bih sve od sebe da to spriječim. Bekim nije pokazivao znakove uznemirenosti u danima koji su prethodili tragediji, stvarajući jeziv kontrast. Prilično je ironično da sam samo dan ranije imala ulogu u predstavi “Tako je moralo biti”, gdje si glavni lik puca u ruke. Uistinu, zaokreti sudbine!
Sljedećeg dana okupili smo se unutar ugodnih granica naše rezidencije. Kad je sat otkucao 14 sati, dao sam do znanja Bekimu da planiram posjetiti frizera. Otprativši me do vrata, raspitivao se o nadolazećim predstavama za večer. Uvjerila sam ga da ih nema, naglasivši da naše zajedničko vrijeme neće biti poremećeno, a on me srdačno zagrlio. Nisam ni slutio da će ovo označiti naš posljednji susret. Manje od sat vremena kasnije, vratila sam se kući, puna uzbuđenja da otkrijem svoju svježu frizuru, samo da bi me dočekala uznemirujuća praznina. Moja početna potraga dovela me do dnevne sobe, ali moje supruge nije bilo nigdje. Zalazila sam u dječje sobe i čak bacila pogled prema terasi, ali on je ostao nedostižan.
Po ulasku u radnu sobu, u kojoj se nalazila i naša kućna knjižnica i računalo, ostao sam zatečen kada sam otkrio Bekima kako potpuno mirno leži na otomanu, ogrnut besprijekorno bijelom plahtom, stapajući se s bogatom bojom trešnje.
Prilazeći uz krevet s uzbuđenjem, ponosno sam pokazala svoju svježe isfeniranu kosu, potpuno očekujući njegov uobičajeni kompliment. Međutim, na moje veliko zaprepaštenje, uslijedila je samo tišina kao odgovor. Zbunjeno sam pitala zašto je ostao potpuno miran, glave sakrivene ispod pokrivača, baš kao što je Branka spomenula. Tek kad sam skupio hrabrosti da podignem plahtu, došao sam do jezivog otkrića: glava mu je nježno počivala na jastuku iz naše zajedničke spavaće sobe. Da nije bilo pištolja koji je čvrsto stezao u desnoj ruci, izdajničkih tragova krvi na njegovom čelu i kosi i dirljivog oproštajnog pisma pažljivo upućenog meni, našim voljenim sinovima i njegovoj braći, možda bih pogrešno shvatio njegovu miroljubivost odmor za duboki san. Možda me je odlučio zaštititi od trenutnog šoka i spriječiti da zidovi budu pokvareni jezivim prizorom. Bio je to nevjerojatno elegantan prikaz pred licem smrti.
Branka je u oproštajnom pismu otkrila detalje i izrazila žaljenje što ga o večerašnjem nastupu nisu ranije obavijestili. Čvrsto je vjerovao da bi, da je znao ranije, napravio potrebne prilagodbe u njihovim planovima. Branka je istaknula kako se pobrinuo za sve što je potrebno.
Uočivši besprijekorno rukopis pisma, sugerirala je da ga je on možda napisao prije svog odlaska. Unutar njegovog sadržaja, on je izrazio svoju naklonost prema nama i priopćio svoj staložen i odlučan izbor da ode. Izričito je zatražio da njegov izlazak ostane povjerljiv, bez ikakvih javnih izjava ili oproštaja. Način na koji je otišao, zajedno s kasnijim razvojem događaja, poslužio je kao dokaz njegove nepokolebljive hrabrosti pred smrtnošću, pružajući mi duboku utjehu.
Branka je, usprkos izazovima, smogla hrabrosti da se oprosti od njega na njegovu vječnom putu, odajući mu počast s najvećim pijetetom. Crpeći utjehu iz dragih trenutaka koje su proživjeli zajedno, potražila je utjehu od svog nemira okrećući se sedativima.
