Živeći život po svojim uvjetima, Karl Lagerfeld smatrao je Milanku Udovički pravim utjelovljenjem ljepote 20. stoljeća.
Njezin urođeni osjećaj za stil bio je vidljiv od trenutka kada je ušla u ovaj svijet, i postao je njezina životna strast. Nekonvencionalna u svakom pogledu, nikad se nije zamarala češljanjem kose i uvijek je nosila svoju pouzdanu lulu kamo god je išla. Živjela je po vlastitim pravilima, odbijajući dopustiti da joj itko diktira put. Istinska kozmopolitkinja s dubokom ljubavlju prema rodnom gradu Zemunu, upustila se u bezbrojne avanture širom svijeta čuvajući svoje korijene u srcu. Priča o njezinom životu mogla bi ispuniti stranice knjige, ali Milanka Udovički, prva Srpkinja koja je krasila naslovnicu “Voga”, dokazala je vlastitim nevjerojatnim putovanjem da život s godinama postaje samo uzbudljiviji.
Unatoč opsežnom obrazovanju koje uključuje i dva doktorata ruskog i orijentalnih jezika na Sorboni pod vodstvom Danila Kiša, odlučila je uploviti u modne vode. Prigrlivši svoju strast prema umjetnosti i estetici, nastavila je karijeru modne i kostimografkinje, a naposljetku je postala članica ULUPUDS-a. Iako je njezina prvotna težnja bila postati liječnica humanist, privlačnost svijeta mode pokazala se prejakom. Unatoč ponudama profesionalaca iz filmske industrije, nije imala interesa za glumačkom karijerom. Čak i kad joj je Rože Vadim pružio priliku da postane nova Brigitte Bardot, a Keri Grant pozvala na ples, odbila je. No, valja napomenuti da je Crnjanski iskazao istinski interes da je dovede u grad svjetlosti.
Od svoje prve godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu tijekom ranih 1960-ih, krenula je na putovanje u Pariz na daljnje studije, a odatle se odvažila na razne strane svijeta. U pratnji renomiranih umjetnika, pisaca i cijenjenih redatelja, susrela se ne samo s kraljevskom osobom, već i s političarima, diplomatima i obavještajnim agentima povezanima s Titovim režimom, pri čemu nijedna utjecajna osoba nije ostala nedirnuta njezinom prisutnošću.
Milankino putovanje počelo je i završilo se u Gospodskoj ulici u Zemunu, mjestu koje voli jer je tu briljirala u školovanju, završivši srednju školu kao najbolja učenica. Tijekom djetinjstva često se s obitelji upuštala u vožnju čamcem po Sremici, koja je često bila privezana u središtu Dunava. Da je to izvedivo, njezina bi službena identifikacija nedvojbeno nosila izraz “prirodno elegantan”. Njezina majka, domaćica koja je prvo bila udana za inženjera, a kasnije za pilota, nikad se ne bi odvažila na tržnicu bez svojih nježnih satenskih rukavica.
Milankin otac, vješt konstruktor strojeva i kockar koji se kasnije našao u zatvoru, prenio je na nju sklonost prema kockanju. Taj naslijeđeni duh pretvorio je njezin život u zadivljujuću avanturu, koja podsjeća na uzbudljivi roman Henrika Sjenkjeviča. Posebno se ističe slučaj kada je Milanka krivotvorila putovnicu svog najmlađeg sina Dimitrija, zalijepila fotografiju i utisnula pečat kućnog savjeta. Ova shema im je omogućila da krenu na put u Rusiju.
Ostavivši iza sebe Gospodsku ulicu, ušla je u carstvo čiste bjeline. Njezina prisutnost bila je široko prepoznata u ovoj domeni. Od skromne prodavačice kokica na početku, do veličanstvenosti Dunava, svi su je odavali priznanje. Mnogi bi otvoreno priznali da su svjedočili njenom šprintanju ulicama. Najčešći osjećaj izražen prema njoj bio je: “Živjela si životom koji nas sve obuhvaća.
Rezidencija obitelji Udovički na glasu je među mještanima Zemuna. Smješten točno na križanju Gospodske i Trga pobjede, dijeli mjesto s povijesnim zavjetnim križem koji je postavljen 1863. Ovaj arhitektonski dragulj zaštićen je kao spomenik kulture i jedna je od najstarijih građevina u okolici. Nadalje, Gospodska služi i kao primarna ruta za živahnu karnevalsku povorku u Zemunu.
Baš tu, na ovom trgu uz Zemunski kej, život se odvija u punom sjaju. To je mjesto gdje se događaju susreti, nastaju i rješavaju problemi, a ljubav cvjeta. Zemunska gimnazija ima posebno mesto u mom srcu, jer sam se u njoj školovao i završio kao najbolji učenik, sa besprekornim peticama. Danas služi kao simbol mog putovanja. Arhitektonski stil Gospodske ulice odražava izrazit austrougarski utjecaj. Gotovo stoljeće i pol moja je obitelj živjela u ovoj kući, upravo u ovoj ulici. Iako je kuća nacionalizirana, nastojim očuvati njezinu baštinu održavajući njezin izvorni interijer. Zapravo, postoji dugogodišnja težnja da se potkrovlje transformiše u kulturno središte Zemuna, koristeći njegov ogroman prostor – kako je podeljeno sa “Elle.rs”.
Doista, on ne pripada skupini pojedinaca koji žude za prošlošću. Za njega je dom gdje god se nađe u sadašnjosti. No, Zemun je mjesto kojem se uvijek iznova vraća.
Milanka je primarno iz Zemuna, ali može se pohvaliti i bliskim prijateljstvom s Rogerom Vadimom, poznanikom Caryja Granta, te dubokom vezom s Andrejom Končalovskim. Ponosno majka tri sina, svaki iz drugog braka. Zanimljivo je da je ostala uz dvojicu od svojih pet muževa sve do njihove smrti. Osim ovih brakova, Milanka se upustila u brojne emotivne veze, iako se ustručava nazvati ih ljubavnim. Svakog je desetljeća, počevši od 1960., dočekala novo dijete na svijet. Gledajući unatrag, izražava zadovoljstvo što nema djece iz svih svojih brakova.
Čak iu svojim osamdesetima, nastavila je prihvaćati hrabar modni smisao, noseći mini suknje i kaubojske čizme. Renomirani fotografi iz cijeloga svijeta uhvatili su njezinu bit, no ipak je Helmut Newton bio taj koji je imao jedinstveno mjesto na njezinom profesionalnom putu. Njihova je priča, međutim, ostala neispričana, jedno poglavlje ostalo je nenapisano. Imali su velike planove, nakon bezbrojnih snimanja, uhvatiti trenutak koji će prkositi očekivanjima – fotografiju na kojoj je ona okružena svoja tri sina i dvoje unučadi, svi odjeveni u elegantna crna odijela, dok je ona zračila samopouzdanjem u minijaturnom bikiniju. Nedvojbeno bi krasio stranice kao nezaboravna naslovnica, ali nažalost, sudbina se umiješala i on je preminuo prije nego što se njihova vizija mogla ostvariti.
Moja tri sina, koji su rođeni u različitim zemljama, a sada žive u Americi i Francuskoj, često me posjećuju ovdje. Posjeduju duboko razumijevanje našeg jezika, kao i bogate povijesti ovog naroda i grada. Oduvek me je plenila čvrsta veza koju Zemunci imaju sa svojim rodnim gradom. Zaista je nevjerojatno koliko su povezani. Oni koji ga posete prvi put odmah budu očarani njegovim šarmom, a oni koji su otišli zauvek tuguju za Zemunom. Tijekom posjeta, moj prijatelj Andrej Končalovski, poznati ruski redatelj, zadivio se okolinom, komentirajući da se osjećao i kao raj i kao srednji vijek. Pogled iz naše kuće uključuje pogled na veličanstvenu rijeku Dunav, koja zauzima posebno mjesto u mom srcu. Naša obitelj je oduvijek imala čamac Sremica kojim smo se vozili po Dunavu. Nažalost, potopljen je u prošlogodišnjoj poplavi. Žalosno mi je vidjeti sve manje ljudi na Lidu, jer su nekada mnogi živjeli uz samu obalu Dunava. Iako ne mogu tvrditi da dobro poznajem Beograd, sa sigurnošću mogu reći da je Zemun moj pravi dom. Naša sugovornica, djevojka s Dunava, izražava svoju nesigurnost oko Save. Ona otkriva da Zemunci počinju da uzdišu dok se približavaju tunelu iza Brankovog mosta.
Svjedočeći razornom udaru na tvornicu Ikarbusa u emisiji CNN-a, bila je duboko pogođena težinom bombardiranja.
