Tijekom čitavog svog postojanja, Hrvatica je vodila neprekidnu bitku s dugovima u nastojanju da osigura dom i svjetliju budućnost. Međutim, kada je došlo vrijeme da podijeli nasljedstvo s bratom, naišla je na najrazorniji neuspjeh u svom životu. Tijekom njezine mukotrpne borbe s opasnom bolešću, brat joj je bezosjećajno prigrabio sve što joj je po pravu pripadalo, ostavivši je bez podrške i imovine. Posljedice ovog potresnog incidenta imale su trajan utjecaj na njezin život od kojeg se nikada nije uspjela u potpunosti oporaviti.
Tijekom izazovne faze njezine egzistencije, kada je majčin život visio o koncu, a otac je bio odsutan, prišao joj je mlađi brat i neustrašivo joj prenio poruku. Obavijestio ju je da se njihova djeca, koja su krenula na put u Njemačku, možda nikada neće vratiti. Prepoznajući delikatnu prirodu života, obratio sam se svojoj majci za pomoć u bilježenju svojih razmišljanja za “Moje vrijeme”, jer je njezino vrijeme možda prolazno. Unatoč tome, moja najveća težnja je da moju mirovinu karakterizira izrazit osjećaj ispunjenja.
Tijekom našeg razgovora prenio sam vijest o njegovom umirovljenju i razgovarao o njegovim budućim planovima da proda garsonijeru u gradu i preseli se u obiteljsku kuću. U odgovoru je rekao da se trebam nositi sa situacijom najbolje što mogu, ali je naglasio da neću moći nabaviti kuću jer je već uređena za njegovu stariju kćer i njezinu obitelj. Zauzvrat, podsjetio sam ga da se oslanjam na vlastiti trud i zasluge kako bih izgradio nešto svoje, bez oslanjanja na tuđe financije. Uzvratio mi je da mogu slobodno iznositi svoje mišljenje, ali je istaknuo da je moja majka s njim potpisala ugovor o uzdržavanju i svu imovinu prepisala na njegovo ime. Ovo me otkriće ostavilo u stanju gotovo nesvjesnog zaprepaštenja”, prisjeća se ona.
Dok se moja majka suočavala s raznim zdravstvenim problemima, uključujući i naznake demencije, ja sam se također borio s zloćudnom bolešću. Da nije bilo mog zdravstvenog stanja, osporio bih potpis. Iskorištavajući moju ranjivu poziciju, moj brat je kapitalizirao moju bolest, izolaciju i nedostatak financijskih sredstava za pravnu pomoć. Unatoč mojim stalnim posjećivanjima majke sve do njezine smrti, ostao je odlučan u svom izboru. Važno je napomenuti da je živjela u neprestanom strahu do svojih posljednjih trenutaka.
Tijekom njihovog razgovora pokazao je iznimnu razinu vještine u komunikaciji s mojom majkom. Dok je prenosio iste informacije kao i ja, zauzeo je agresivniji pristup prijeteći. Upozorio ju je da će, ako mu sve ne dokumentira, zanemariti potrebno održavanje kuće. Zapravo, otišao je toliko daleko da je tvrdio da će mi se krov srušiti na glavu zbog moje financijske nemogućnosti da si priuštim popravke. Ovaj napad emocionalne manipulacije ostavio je moju majku shrvanu, navodeći je da se rasplače. Osjećala je da nema druge mogućnosti nego udovoljiti njegovim zahtjevima, jer se bojala za vlastiti život, čak je izražavala zabrinutost zbog toga što nema pristup vodi. Za razliku od mene, koji živim u blizini, jasno su rekli da je neće posjetiti ako ne potpiše sve potrebne dokumente.
Nesposoban skupiti potrebnu fizičku snagu ili emocionalnu otpornost, odlučio sam poštedjeti svoju majku tereta traženja pravde. Moj otac, u svojim posljednjim trenucima, nije spominjao nepravdu, uvjeravajući me da je sve dobro za moju majku i naposljetku za nas oboje. Kao rezultat toga, donio sam tešku odluku o odlasku u mirovinu, ali dodatni stres uzeo je danak na moje zdravlje. Prošlo je pet godina od tog traumatičnog događaja, a ja još uvijek živim u svojoj skromnoj garsonijeri. Prekid veze s mojim bratom bila je bolna odluka, jer je značila gubitak mogućnosti posjećivanja naše obiteljske kuće. Takva je nepredvidiva priroda života i mogu se samo pitati kakva ga sudbina čeka. Unatoč posljedicama njegovih postupaka na mene, nemam nikakve zle volje prema njemu”, zaključila je.
