Čovjek poput Vukanovića, koji je često žrtva potvora, lažnih izjava, kojem se nanijelo toliko nepravde i nad njim provodila razna sila te koliko je sati proveo po raznim sudovima, što sam iznosi, morao bi znati razliku između prvostepene i pravosnažne presude.

Polemika oko izjava Nebojše Vukanovića i slučaja Nasera Orića

U političkom i društvenom prostoru Bosne i Hercegovine često dolazi do žustrih rasprava koje nadilaze dnevnu politiku i otvaraju pitanja prošlosti, rata i percepcije pravde. Jedna od takvih polemika izbila je nakon što je Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red i političar poznat po svojim otvorenim kritikama, iznio niz tvrdnji o Naseru Oriću, ratnom komandantu Srebrenice.

Ove izjave podigle su veliku prašinu jer su dolazile u trenutku kada se u javnosti sve više govori o mogućoj Vukanovićevoj kandidaturi za mjesto ministra sigurnosti BiH, uz podršku dijela koalicije Trojka. Kritičari su mu zamjerili ne samo ton i sadržaj izjava, već i manipulativno predstavljanje sudskih presuda.

Slučaj se proširio kroz medije i društvene mreže, izazvavši oštre reakcije i među političkim protivnicima i među građanima, pa je ovo pitanje preraslo u svojevrsnu javnu debatu o poštovanju pravosnažnih odluka, odgovornosti javnih ličnosti i načinu na koji se govori o ratnoj prošlosti.

Povod za spor

Sve je započelo jednom naizgled jednostavnom objavom. Ramo Isak, federalni ministar unutrašnjih poslova, na društvenim mrežama je podijelio fotografiju iz svog kabineta na kojoj je bio u društvu sa Naserom Orićem.

Ta slika pokrenula je lavinu komentara. Vukanović je u svom blogu reagovao vrlo oštro, nazvavši Orića “ratnim zločincem”, iako je protiv njega vođen postupak na Haškom tribunalu koji je završio oslobađajućom presudom.

Vukanovićeve tvrdnje

U svom pisanom obraćanju, Vukanović je iznio seriju optužbi na račun Orića. Tvrdio je da je Orić, kao bivši pripadnik policije u Srbiji i ratni komandant, bio odgovoran za:

• Užasne zločine nad Srbima u području Srebrenice tokom rata.

• Zlostavljanje sopstvenih sunarodnika Bošnjaka, koje je, prema Vukanoviću, sprovodio tokom tri ratne godine.

• Stvaranje atmosfere gdje je bio “gospodar života i smrti”.

• Sticanje bogatstva u ratu, dok su drugi ginuli i stradali.

• Bjekstvo u Tuzlu u ključnim trenucima, kada je vojska i narod koje je komandovao ostavljen na cjedilu.

Prema Vukanoviću, sve ovo čini Orića ne samo komandantom sa upitnom reputacijom, već i ratnim profiterom koji je zloupotrebljavao položaj.

Posebno je istakao da je Orićev odnos sa Ramom Isakom dokaz političkog populizma i pokušaja da se pridobiju politički poeni.

Pravosnažna presuda i njeno ignorisanje

Ono što je izazvalo najviše polemike jeste činjenica da je Vukanović, u svojim izjavama, ignorisao pravosnažnu presudu.

• U prvostepenom postupku pred Haškim tribunalom, 2006. godine, Orić je osuđen jer navodno nije spriječio zločine nad Srbima. Tada mu je izrečena kazna od dvije godine zatvora. Međutim, on je već proveo više od tri godine u pritvoru u Scheveningenu, pa je odmah nakon presude bio oslobođen.

• Žalbeno vijeće Haškog tribunala preinačilo je tu odluku 3. jula 2008. godine. Donijeta je pravosnažna presuda kojom je Orić u potpunosti oslobođen krivice za zločine koji su mu stavljani na teret.

Uprkos ovoj oslobađajućoj presudi, Vukanović je u javnim nastupima i dalje insistirao na korištenju prvostepene odluke kao argumenta da je Orić ratni zločinac. Kritičari smatraju da je na taj način namjerno obmanjivao javnost, svjesno zanemarujući činjenice.

Kritike na račun Vukanovića

Posebno je istaknuto da bi osoba poput Vukanovića, koja je i sama često bila meta optužbi, potvora i sudskih procesa, trebala imati više obazrivosti u korištenju pravne terminologije.

• On je više puta bio osuđen za klevetu.

• Više puta je govorio o vlastitim iskustvima po sudnicama, gdje je proveo mnogo sati.

• Upravo zbog tih iskustava, od njega se očekivalo da razlikuje prvostepenu i pravosnažnu presudu.

Kritičari smatraju da je Vukanović u ovom slučaju pokazao nedostatak pravednosti i dosljednosti, jer je kao žrtva kleveta trebao znati kakve posljedice mogu imati neodmjerene riječi.

Politička pozadina

Ova polemika nije ostala samo na ličnom sukobu između Vukanovića i Orića. U pozadini se otvara šira politička dimenzija.

• Ramo Isak je istakao da je u svom kabinetu primio sve ratne komandante i generale Armije Republike BiH, pa i Orića. Time je želio naglasiti da se radi o principijelnom gestu.

• Vukanović je, međutim, iskoristio ovu posjetu da se pozicionira pred biračima u Republici Srpskoj. Njegove izjave su poslužile kao alat za jačanje političkog rejtinga.

• On je tvrdio da Isak i Orić, zapravo, svojim postupcima “pumpaju Dodika”, odnosno pomažu da lider SNSD-a profitira na podjelama i nacionalnim tenzijama.

Reakcije javnosti

Na društvenim mrežama i forumima uslijedile su burne reakcije, posebno iz bošnjačkog korpusa. Mnogi građani izrazili su razočaranje Vukanovićevim postupkom, smatrajući da je prešao granicu.

Neki od komentara bili su:

• “Vukane, stvarno si upropastio i sebe i svoje ime.”

• “Jadan si, ovo ti nije trebalo.”

• “Počeo si brljati ozbiljno.”

• “Budi pravedan, Vukane.”

• “Naser je heroj, a ne zločinac.”

• “Uvijek sam te podržavao, ali sada si pretjerao.”

Ovi komentari pokazuju da čak i dio njegovih ranijih simpatizera sada dovodi u pitanje njegovu pravednost i objektivnost.

Polemika oko izjava Nebojše Vukanovića u vezi sa Naserom Orićem otvorila je važnu raspravu u bosanskohercegovačkom društvu. Na jednoj strani stoji političar koji pokušava svojim riječima oštro kritikovati figure iz ratne prošlosti i time mobilisati svoje birače, dok na drugoj strani stoji činjenica da sudske presude, naročito one pravosnažne, moraju imati težinu i poštovanje.

Ignorisanje pravosnažne oslobađajuće presude dovelo je do toga da su Vukanovićeve izjave shvaćene kao manipulacija i populistički pokušaj jačanja sopstvenog političkog uticaja. Time je otvorena dilema: koliko političari imaju pravo koristiti ratne narative za dnevne svrhe i gdje prestaje politički marketing, a počinje zloupotreba osjetljivih tema?

Na kraju, ova polemika podsjetila je na potrebu za odgovornim javnim govorom. U zemlji u kojoj su rane iz rata i dalje duboke, svaka riječ ima težinu, a izjava jednog političara može imati dalekosežne posljedice. Vukanovićeve riječi su izazvale ne samo kritike nego i podsjećanje da pravda mora biti zasnovana na činjenicama, a ne na proizvoljnim interpretacijama.