U nedavnoj epizodi “Magazina In”, renomiranog talk showa koji vodi Sanja Marinković, u goste su pozvana dva poznata folk pjevača, Saša Matić i Aca Pejović. Tema rasprave bila je usredotočena na pitanje: “Da vam se pruži prilika, koje biste aspekte svog života promijenili?” Ovaj intrigantni razgovor naposljetku je razotkrio neočekivana otkrića umjetnika.
Saša je samouvjereno podijelio svoje nepokolebljivo povjerenje u zračni promet, istaknuvši kako lako zaspi čim uđe u zrakoplov. “Kad jednom kročim nogom u zrakoplov, san mi lako dođe. Kao da se probudim tek kad trebamo sletjeti”, objasnio je. Pejović se uključio i dodao: “Kad god zajedno putujemo, moje je da ga probudim iz mirnog sna. Sjediti sam u tišini mi je prilično dosadno, pa ga šaljivo zezam govoreći: ‘Nećeš ti, Matiću..'” Prije nego što je uspio završiti, Saša ga je prekinuo: “Nisam imao pojma da je moj brat na istom letu, ušao sam u sobu i izrazio svoju zabrinutost zbog sna, potpuno nesvjestan podudarnosti.
Iznenada, gorljivi usklik propara zrak: “Upetljani ste u neprikladan odnos s mojom majkom, nećete se izvući s tim!” Ove je riječi strastveno izgovorio Sale, izazvavši gromoglasan smijeh koji je ispunio studio. Aco Pejović, rođen 1972. godine u Prijepolju, odrastao u naselju Kolovrat, imao je vredne roditelje Isidora i Anđelku koji su oboje radili u tekstilnoj fabrici “Ljubiša Miodragović”. Aco je odrastao sa dvoje braće i sestara, starijim bratom po imenu Predrag i mlađim bratom po imenu Radojić.
Aco je kroz djetinjstvo pokazivao nestašnu i tvrdoglavu narav, no roditeljima nikada nije predstavljao veće izazove. Jedna od njegovih omiljenih zabava bilo je kupanje u rijeci Lim sa svojom braćom, gdje bi gradili male brane. Aco je značajan dio svoje mladosti posvetio učenju karatea, da bi na kraju došao do cijenjenog zvanja zelenog pojasa. Osim toga, postao je član košarkaške ekipe svoje osnovne škole i aktivno se natjecao protiv drugih škola. Čak je u jednom trenutku preuzeo i ulogu košarkaškog trenera KK Elan, doduše nakratko.
Aco je svoje formativne godine proveo u Osnovnoj školi Milosav Stiković u Prijepolju, gde je stekao prvo obrazovanje. Glazba je odigrala duboku ulogu u oblikovanju njegova života, zapalivši u njemu istinsku strast. Dok je njegova majka imala izvanredan pjevački glas, Aco svoj glazbeni talent pripisuje pokojnom djedu Marku, majstorskom flautistu. Kad je napunio osam godina, otac mu je poklonio svoju vlastitu harmoniku. Iako je cijenio tu gestu, nije uspio ponoviti istu razinu uzbuđenja koju je osjećao kao dijete dok je slušao bendove poput Kajdže Gugu i Đurana Đurana (Duran Duran).
Po završetku osnovnog obrazovanja odlučio se za srednju muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici.
Prvih pola godine svog akademskog bavljenja, živio je u živahnom studentskom domu u gradu, podnoseći loše životne uvjete. Međutim, posjet njegove majke potaknuo je oca da ga preseli u drugi stan. Nakon toga, Aco je utjehu pronašao u dijeljenju unajmljene sobe s kolegom iz razreda sljedeće tri godine. Pod vodstvom profesorice Katice Viksanović usavršavao je glasovirsko umijeće uz poduku kontrabasa kod profesora Pavela Aksemita. Uz svoje obožavatelje, svoj glazbeni talent pokazao je nastupima i vokalnim izvedbama u lokalnim kafićima.
Od mladosti je posjedovao izvanrednu sposobnost da očara i zabavi mnoštvo, donoseći im radost na rođendanskim zabavama, okupljanjima i mnoštvu lokalnih događaja. Nakon završetka škole, krenuo je na putovanje u Francusku u posjet svom ujaku.
Na svom prvom putovanju, na opće iznenađenje, nije naišao na probleme s vizom pri prelasku granice. Međutim, njegov drugi pothvat u Francuskoj predstavljao je mnoštvo izazova koji proizlaze iz njegovog ograničenog razumijevanja. Unatoč tome što je proveo jednu noć u Italiji, ustrajao je i naposljetku uspio stići na odredište u Francuskoj.
S dozom hirovitosti, prepričava priču o svom kratkom angažmanu na građevinskom polju, samo tjedan dana rada. Na njegovo zaprepaštenje, osmog dana poslodavac ga je unatoč kašnjenju nagradio plaćom. Upravo u tom trenutku otkrio je svoju istinsku strast prema glazbi, što ga je potaknulo da nabavi izvrsne klavijature iz bivše Jugoslavije, instrumente koji će mu u konačnici poslužiti kao vitalna imovina u njegovim budućim nastojanjima.
