Napuštajući svoje zemlje i boraveći u Njemačkoj, Ivica je pokazao izvanrednu ilustraciju podrške i zajedništva koje naše zajednice njeguju.
Primjer Ivice Matanovića, Hrvata iz Slavonskog Broda, kojeg su novinari Telegrafa snimili prije treninga Srbije u Augsburgu uoči Europskog prvenstva, pokazuje da nacionalnost nije brana između naših ljudi “tamo”, već da su pojedinci kategorizirani kao dobri ili loši, a ne definirani svojim srpskim, hrvatskim ili bošnjačkim identitetom.
Našu pozornost odmah je privukao dok je stajao usred skupine djece, sa šeširom s kokardom na glavi. Nakon što ga je naš fotoreporter snimio, izrekao je rečenicu koja nas je potpuno zaprepastila.
Nakon što se Ivica ponosno izjasnio o hrvatskom podrijetlu, obratili smo mu se i pitali bi li bio spreman dati izjavu za Telegraf pred kamerama. Na naše veliko zadovoljstvo, spremno je prihvatio naš poziv.
Matanović je započeo izjavom da mu nacionalnost, što je iz Hrvatske, nema nikakvog značaja. Istaknuo je kako njegova obitelj stoji iza Srbije i Hrvatske, pružajući najiskreniju potporu objema zemljama. Matanović čvrsto vjeruje da su svi oni dio jednog naroda i ništa drugo nije važno.
Kada smo se raspitali o fenomenu velike složnosti Srba i Hrvata u inozemstvu, unatoč stalnim podjelama u matičnim zemljama, dao nam je jezgrovito i konačno objašnjenje.
– Kategorizacija pojedinaca u kategorije dobrih i loših nadilazi nacionalne granice. Dakle, nalazim se ovde, svim srcem posvećen Srbiji.
Osim toga, zanimala su nas njegova očekivanja od Srbije na nadolazećem Europskom prvenstvu, a odmah je priznao dugogodišnji problem koji muči zemlju u prošlosti.
Od njih očekujem višu razinu timskog rada i jedinstva, da se međusobno podržavaju za dobrobit svoje zemlje, omogućujući nam da se radujemo na ovom mjestu.
Zanimalo nas je kako biste željeli igrati utakmicu Srbije i Hrvatske tijekom Eura.
– Ne preferiram, ali se nadam da će doći do finala. Međutim, samo će vrijeme pokazati.
Tko bi bio idealan kandidat za to potencijalno finale?
Srbija se ističe izuzetnom kvalitetom, dok Hrvatska prednjači po zajedništvu.
Sa smiješkom je jezgrovito odgovorio na pitanje kako se sjeća Pixija iz njegovih igračkih dana.
Doista…
U sjećanju mu je živo ostalo sjećanje na prve poslijeratne utakmice između Srbije i Hrvatske, kao i napetu atmosferu u Zagrebu tijekom remija 2:2 na Maksimiru 1999. godine.
– Apsolutno, sjećam se. To je ono ponavljajuće mišljenje o pojedincima koji spadaju u kategoriju čestitih ili zlonamjernih. Nema drugog aspekta za razmatranje. Potpuno sam u nedoumici… Nisam siguran kakav odgovor dati u svjetlu toga.
U pratnji Ivice bili su članovi njegove obitelji, koji su ponosno istaknuli simbole Srbije i Republike Srpske. Nadalje, saznali smo da je njegova supruga iz Zvornika, slažući dijelove slagalice.
Matanović je naglasio da je prisutna cijela njegova obitelj koja je iz Zvornika, te uputio srdačne pozdrave rodnom gradu.
