Hansi, traktor i srce puno svijeta: Putovanje koje usporava vrijeme

U današnjem svijetu, gdje se sve meri brzinom – interneta, života, saobraćaja i uspjeha – priča o čovjeku koji svijet obilazi traktorom djeluje gotovo nestvarno. Ipak, baš ta nestvarnost donosi posebnu dozu čarolije. U malom mjestu Kozarac, nadomak Prijedora, stanovnici su nedavno svjedočili neobičnoj, ali i izuzetno simpatičnoj sceni: stari traktor s njemačkim tablicama, za sobom vuče kamp-prikolicu u bojama italijanske zastave, polako i dostojanstveno klizeći glavnom ulicom.

Za volanom – nasmijani Hansi Sielberhorn, šezdesetšestogodišnji poljoprivrednik iz Nirnberga, koji je odlučio da ne putuje samo zemljama, već i srcima ljudi koje usput sretne. Njegovo putovanje nije običan turizam – ono je filozofija življenja.

Putovanje bez žurbe – priča o ideji

Hansi nije kao većina putnika. Njegov traktor star je više od pola vijeka, a prikolica koju vuče ima još više godina. Nema u njoj savremenih pogodnosti – nema interneta, nema GPS-a, ni pametnog telefona. Osnovni alat mu je papirna karta, a glavni vodič – instinkt i dobri ljudi.

Od kada je odlučio da nakon svake završene sezone na svojoj farmi u Bavarskoj provodi ljeta na točkovima, prošlo je već sedam godina. Svake godine, kad prođu radovi na poljima, Hansi se pakuje, pali traktor i kreće. Bez cilja u kilometrima, ali sa ciljem u duši – da upozna Evropu kroz oči običnih ljudi.

„Kada voziš sporo, sve vidiš. Ljude, kuće, prirodu… Svaki kilometar ima dušu.“ – kaže Hansi.

Ove godine, odlučio je da istraži Bosnu i Hercegovinu, zemlju za koju ranije nije znao mnogo, ali koja mu je sada ušla pod kožu.

Ruta kroz Balkan

Hansi je na svom neobičnom putovanju prešao već nekoliko zemalja:

1. Njemačka – startna tačka, rodna kuća i baza

2. Austrija – planinske ceste i gostoljubivi seljaci

3. Slovenija – zelene doline i čiste reke

4. Hrvatska – more i ljudi sa srcem na dlanu

5. Bosna i Hercegovina – duša Balkana, kako je sam naziva

U BiH je obišao brojne gradove i mjesta: Doboj, Sarajevo, Visoko, Travnik, Banjaluku, i konačno Kozarac, gdje su ga mještani dočekali s osmijehom i znatiželjom.

Njegova sljedeća destinacija je Mrakovica, planinsko područje poznato po Nacionalnom parku Kozara. Planira tamo provesti dva dana odmora, uživajući u prirodi, tišini i pogledu – što je za njega prava definicija luksuza.

Traktor – više od prevoznog sredstva

Zašto baš traktor? Hansi na to pitanje odgovara iskreno, jednostavno i mudro:

“Auto je prebrz. Ja nikud ne žurim. Hoću da upoznam svijet.“

Za njega je traktor simbol sporosti, autentičnosti i povezanosti s prirodom. Dok drugi “gaze gas”, on “upija trenutke”. U toj sporosti krije se – životna punina.

Njegov Fendt traktor, masivan, starinski i bučan, postao je prepoznatljiv simbol njegovog stila života. Ljudi mu često mašu s trotoara, a carinici – umjesto da ga temeljito pregledaju – samo se nasmiju i mahnu da produži.

Ljubaznost ljudi – najveće otkriće

Od svih doživljaja koje je imao na putovanju, ljubaznost ljudi u BiH ostavila je najdublji trag u Hansijevom srcu.

“U svakom selu i gradu pitali su me jesam li gladan, žedan, treba li mi šta.“

Iako je mnogima stranac, njemu se čini da ga ljudi prihvataju kao najrođenijeg. Nema, kaže, tog osjećaja pripadnosti koji se može kupiti – to ili osjetiš, ili ne. A u Bosni, osjeća se kao kod kuće.

Pogled na svijet kroz Hansijeve oči

Hansi nije čovjek koji putuje radi slika za Instagram. On nema ni profil na društvenim mrežama. Nema planova da napiše knjigu. On samo želi da živi, na svoj način.

Njegova filozofija može se sažeti u nekoliko misli:

• Putuj sporo – vidi više.

• Gdje ima srca, tu je dom.

• Svijet nije ono što vidiš iz aviona – već ono što osjetiš na cesti.

• U svakom danu ima nešto posebno, ako usporiš dovoljno da to vidiš.

Ljepota jednostavnosti

U vremenu kad svi žele više, brže, bolje – Hansi podsjeća da sreća dolazi iz jednostavnosti. Njegova prikolica nema klima-uređaj, ali ima pogled na zvezdano nebo. Nema televizor, ali ima tišinu šume. Nema frižider, ali uvijek ima hladnu vodu iz planinskog izvora.

Na rastanku iz Kozarca, Hansi je rukovao sa okupljenim mještanima i uz osmijeh poručio:

“Možda se već sljedeće godine vratim – jer u Bosni se osjećam kao među svojima.“

U svijetu koji se okreće sve brže, priče poput Hansijeve vraćaju vjeru u iskrenost, ljudskost i ljepotu putovanja. Njegov traktor ne ostavlja samo tragove na asfaltu – on ostavlja otiske u srcima onih koji ga sretnu.

Možda baš zbog toga Hansi nije samo putnik. On je – putnik s misijom. Njegova ruta nije obeležena brojevima, već osmijesima, rukovanjima i iskrenim susretima.

Jer, na kraju dana, nije važno koliko daleko ideš – već koliko srca dotakneš putem.