Priča rođene Tuzlanke Ramize Vuković vrlo je emotivna i govori o tragediji, nezamislivoj priči, ali s dubokim tragom ne samo u njenom srcu već iu životima cijele njene obitelji članova. Njena životna priča započela je kada se udala i počela živjeti zajedno sa suprugom kao podstanar; sve je počelo sasvim mirno i mirno. Imali su toliko planova i snova za budućnost; zamišljali su veliku obitelj i brigu o novoj bebi. Sve se, međutim, promijenilo kad je sudbina krenula drugim putem.
Nakon što je Ramiza saznala da je trudna, ubrzo se znalo da joj prijeti pobačaj. U trećem mjesecu trbuh joj se povećao, ovoga puta liječnici su sumnjali u to. Nakon serijskih testova Ramiza je dobila šokantnu vijest da će roditi trojke. Iznenađenje ne samo za nju nego i za cijelu obitelj. Radost i iznenađenje pomiješano s ogromnim brigama i pitanjima koja su se odmah pojavila.
Njezini zdravstveni problemi postajali su sve teži kako su mjeseci trudnoće prolazili. U sedmom mjesecu trudnoće počela je razvijati kožnu reakciju koja nije prolazila. To je privuklo pozornost liječnika da je primi na čuvanje. Dok je bila u bolnici, još jedan razlog za zabrinutost pojavio se kada su liječnici htjeli isključiti bilo kakve komplikacije s amnionskom tekućinom i odlučili je prebaciti u bolnicu Gradina, gdje će biti pod intenzivnijim nadzorom.
Primijenjena je injekcija koja je donekle olakšala; međutim, činilo se da je kratko trajalo jer su liječnici cijelo vrijeme sumnjali na gore komplikacije. To je bio trenutak koji je u njezinu umu počeo postavljati prve prave sumnje o tome što bi se moglo dogoditi tijekom poroda.
Kada je došao trenutak izbavljenja, Ramiza je doživjela izuzetno mučno i bolno iskustvo. Budući da je bilo nemoguće savjetovati način poroda usred velikog protoka, porod je prošao prirodnim putem, što je dovelo do još nekoliko komplikacija. Kad je anestezija počela izlaziti iz njezina sustava, saznala je strašnu vijest – od tri bebe koje je nosila, samo su dvije preživjele, treće dijete je umrlo. Nije imala snage postavljati pitanja u svojoj trenutnoj magli nakon anestezije, ali srce joj je nosilo sumnju koja nije mogla tek tako nestati.
Sumnje su se samo povećale kada ju je u bolnici neočekivano posjetio bračni par koji joj je do tada bio nepoznat. Njihovo je ponašanje bilo čudno, a riječi zagonetne; samo je produbio njezin osjećaj da nešto nije u redu. Čak i nakon što je otpuštena iz bolnice, Ramiza nije odmah imala priliku vidjeti svoje dvije preživjele bebe jer joj je rečeno da su smještene u inkubator na drugom mjestu. Tek nakon što je zaprijetila da će pozvati policiju, jedna od babica dovela joj je dvije zdrave djevojčice.
Vrijeme je prolazilo, ali nije mogla izbrisati iz svojih misli treće dijete koje je navodno preminulo – osjećaj tuge, boli i duboke sumnje nije je napuštao. Godine nisu stale, ali je nisu natjerale da odustane od pomisli da možda ipak nije sve tako kako su joj govorili. A njezina je borba nagrađena kada je nakon 26 godina, u nevjerojatnom spletu okolnosti, otkrila šokantnu istinu: njezina treća kći Dijana ne samo da je živa, već je odrasla i postala javna osoba, nastupajući u popularnoj emisiji Folk Show.
Ramiza je do istine došla na apsolutno čudesan način. Tajne su se počele razotkrivati na sastanku s nekom ženom koju nikad prije nije upoznala, tijekom kojeg je neznanac točno pogodio da će uskoro stići fotografija. Žena je u središte cijele priče stavila nekog utjecajnog čovjeka, čime je Ramizinu vlastitu sumnju povećala do razine pri kojoj će, za razliku od mnogih svojih klevetnika koji su sumnjali u njezinu tvrdnju, svoj slučaj odlučno iznijeti pred sudom u Strasbourgu, dobiti pravdu za svoju obitelj.
