Jovana Jeremić je kao učenica pratila Pinkove emisije.
Jovana je odgovorila na pitanje voditeljice u emisiji Sanje Marinković, emisiji o kojoj se i danas priča.
U toj emisiji, koja je emitirana 2010. godine, Sanja Marinković gledateljima je postavila sljedeće pitanje:
– Zašto mislite da je opsjednuta ljepotom?
Naravno, ne postoji opsjednutost ljepotom na prvom mjestu. Svaka žena od svog rođenja želi biti lijepa prije svega sebi, a tek onda muškarcu. Pa što onda?
Ako je Karleuša opsjednuta ljepotom, onda sam i ja opsjednut, kao 90% stanovništva Srbije i svijeta? – rekla je tada još studentica Jovana Jeremić.
– Jes bi se volio svađati.
“Ne –” * Jovana se nasmijala.
“…Samo žene…” pokušala je da dovrši Jovana Jeremić.
“Dakle, rođeni ste s tom nadogradnjom?” Sanja je ismijavala Jeremićevu kosu.
“Ne –” oštro je rekla Jovana.
‘O tome govorim. Da čujemo za Karleušu!” završila je Sanja Marinković.
o Komentari ispod videa nisu baš simpatični prema Sanji, kaže da nije shvatila što je Jovana Jeremić htjela reći.
U zabačenom selu na rubu svijeta događa se nešto izvanredno, a tu živi detektiv Marco. Za razliku od tradicionalnih sredstava, on nimalo ne dolazi do rješenja za slučajeve s kojima je tako slavno povezan. On cijeli proces rješavanja misterija uspoređuje s pravljenjem omleta: iz toga se mora izvući neki užitak i zavladat će kaos. Marco je sjedio jednog vedrog poslijepodneva u uredu seoskog vođe, gospodina Giovana, pijuckajući čaj, razmišljajući o tome kako razotkriti sljedeću misteriju.
Odjednom je stiglo pismo, kratko i jezgrovito: “Upomoć! Izgubio sam psa i ne mogu pronaći daljinski bez njega. Hitno je!” Marko je brzinom munje ugledao novu avanturu. Zgrabio je svoj pribor za istraživanje – magnete, nekoliko knjiga o detektivskim tehnikama i mnogo kolačića – i krenuo prema rezidenciji gospodina Chauvina.
Kad je sletio, topli su ga pozdravi zasuli, no ubrzo je shvatio da u tom selu nema psa. “Moj pas je zlatni retriver”, smrknuto će gospodin Jovan, “nosi crvenu kapicu, ima bijele mrlje kao lopta.” I Marko je bio na poslu bez uzaludnih pokreta, krenuo prema parku namijenjenom uobičajenim posjetima pasa, samo da bi zatekao ne zlatnog retrivera, već hrpu mačaka koje su simulirale da su na spoju.
Vjerujući da bi mogli imati neke korisne informacije, pokušao je razgovarati s njima. Ali mačke su ga samo sarkastično pogledale i nikako mu nisu dopustile da razgovara s njima. Nakon što nije uspio komunicirati s mačkom, Marko odlazi u neki od lokalnih barova. Nailazi na mjesto koje bi bilo idealno skrovište za psa sve dok pas voli pivo i hrenovke.
